Stranice

25. svibnja 2015.

Dosada konferencijskih finala i krugovi života



Svake godine isto. Sezona počne uz bang krajem desetog mjeseca i jedva se odvajamo od ekrana. Propuštanje svake od utakmica čini se kao nenadoknadiv gubitak za svakog NBA fana s imalo samopoštovanja. "Jesi gledao sinoć Hornetse i Buckse?" kaže naš prijatelj s previše slobodnog vremena. "Nisam.", priznajemo uz izraz rezignacije na licu. U tihom trenutku u tramvaju ili autu razmišljamo kako si moramo odvojiti više vremena za NBA - pa kvragu, gledati manje od tri utakmice dnevno stvarno nema nikakvog smisla. Jedva znamo tko je u rotaciji koje ekipe, a k tome postoji i par momčadi koje, na svoju sramotu koju ne smijete nikome priznati, uopće niste pogledali. "Er...Hawksi? Da, ovaj...Horford je odličan i svestran igrač. Korver je dobar šuter.", kažete u nadi da sugovornik neće shvatiti da ste Korvera zadnji put gledali u dresu Bullsa usprkos tome što kalendar ustrajno tvrdi da je 2015. godina.

Fun fact - Kyle Korver je licencirani oponašatelj Ashtona Kutchera
Prođe prvih mjesec dana, prođu prva dva mjeseca i steknemo sliku o gotovo svim ekipama. Znamo sve. Uz božićnu puricu i francusku salatu gledamo Lakerse i Knickse, Nicka Younga protiv Langstona Gallowaya, i mislimo: "Može li bolje od ovoga?" Posebno ako ste na Lakers blogu upravo u raspravi dokazali da je za Lakerse bolje da ne dovode Ronda. Ah, blagdani.

Božić ujedno predstavlja i kulminaciju sezone. Dosada siječnja neizbježno donosi odvratne rasprave o All-Star momčadima u kojima smo uvijek istovremeno u pravu i u krivu. Energično osciliramo iz stanja "Što me briga tko je All-Star, taj izbor je ionako sranje koje nikom ništa ne znači, a najmanje meni, ozbiljnom NBA fanu", do stanja "All-Star utakmica je čast kojom treba nagraditi one koji to zaslužuju, a ne one koji su najpopularniji. Mora me biti briga, ipak sam ozbiljan NBA fan". Dođe i All-Star. Poluzvijezda koja nije ušla u ekipu žali se medijima i tvrdi da će dokazati da su fanovi i treneri pogriješili. Nakon All-Stara neizbježno igra znatno lošije. Pogledamo natjecanje u dunkovima i budemo razočarani. "Bilo je bolje kad je bio Vince Carter.", napišemo na nekom forumu, zalijepimo odgovarajući GIF koji to dokazuje i krenemo dalje. Zadnja trećina regularne sezone je tu.

Sezona se pretvori u bezličnu masu utakmica, izjava i nespavanja. Vode se jedne te iste rasprave. Ne možete više vidjeti LeBronovu facu. Zašto morate znati da je prestao nositi znojnik? Ljudi gladuju u Africi, vode se ratovi, banke diktiraju živote ljudi, a vi u 3:14 u noći googlate presicu na kojoj LeBron objašnjava da je nenošenje znojnika refleksija njegove predanosti timskoj igri? Zašto pobogu?

"Charles Barkley says advance stats are crap", pročitate na smartphoneu na putu do zahoda u iščekivanju utakmice Thundera i Warriorsa. Westbrook je na utakmicu došao u ludoj odjeći. Svi su iznenađeni. Westbrook je tako staložen i miran momak. "Hm, moram ustati u 7 što mi daje sat i po spavanja ako ne bude produžetaka", pokušavate biti optimistični. Naravno da uslijede produžetci. Na poslu/predavanju požalite što ste gledali utakmicu iako znate da nije bilo druge. Pa igrali su Warriorsi i Thunder, to se ne može propustiti!

Ožujak donosi neizbježno flertovanje s NCAA košarkom. Ne možete više vidjeti Klaya Thompsona, kolektivni hvalospjevi za Davisa, Curryja i Hardena nerviraju do neba, a svaki put kad Doc Rivers kaže da je DeAndre Jordan hibrid između Shaqa, Wilta, Hakeema i Billa Russella poželite čelom probiti najbliži zid. Usprkos tome volite košarku i to što ste se zasitili dosadnih ponavljajućih NBA narativa nipošto ne znači da je cijeli sport kriv. Pa Kentucky ima zanimljivu momčad! 9 njihovih igrača projicirano je u top 10 na idućem draftu! Uf, kako je zanimljiv ovaj NCAA. Trebao sam gledati i regularnu sezonu. Mentalna bilješka: gledati više NCAA košarke iduće godine.


Onda pogledate utakmicu koja završi 45-31.

"Do kad je znojnik na kemijskom čišćenju?"

Vratite se LeBronu. Ipak Cavsi igraju protiv Clippersa večeras, to je uvijek zanimljivo. Uuu, LeBron opet ima znojnik, pitate se što to znači. Istu večer u ESPN-ovoj produkciji igraju Warriorsi i Spursi. "How do you stop Steph Curry tonight?" upita nevini novinar. "I have no idea.", odgovara Popovich. Komentatori su Jeff Van Gundy i Mark Jackson. Van Gundy misli da je Jacque Vaughn napravio nevjerojatan posao s Magicom i ne može se dovoljno načuditi tome što je dobio otkaz. Jackson ispušta bolan grčevit zvuk svaki put kad Curry i Thompson zabiju tricu. Misli da su Warriorsi dobri, ali da bi napravili idući korak trebaju bacati više lopti u post Ezeliju. Van Gundy istovremeno pažljivo hvali Stevea Kerra kreditirajući sve osim promjene trenera kao razlog za poboljšanje igre Ratnika. Poluvrijeme. Jalen Rose i Doug Collins nastoje se praviti da Bill Simmons nije suspendiran. Emisija je užasna. Jalen misli da liga postaje homogena i da je nužno imati dva All-Star igrača za osvojiti naslov. Doug misli da šutiranje više trica uništava zabijanje koševa.

Googlate redoslijed prirodnih brojeva i zaključite da je 2 i dalje manje od 3. Zaspete s glavom punom pitanja.

Urgh. Kad će više ta regularna sezona završiti? Jedva čekate playoff. Ovo je stvarno mučenje. Koga briga hoće li u playoff Thunder ili Pelicansi, Heat ili Celticsi? Ionako će biti pometeni. Zapravo, za naslov šanse ionako imaju samo Spursi i tko god da je u modi ove sezone. Mediji se bave ozljedama All-Star igrača. Sastavljaju se petorke od igrača koji su out do kraja sezone. Donosi se zaključak da je sezona preduga. Novinari zazivaju skraćivanje za barem 6 utakmica. Liga obećava da će se razmisliti o tome. Westbrook je došao na utakmicu u ludoj odjeći. Svi su iznenađeni. Westbrook je tako staložen i miran momak. Igrač koji je bio u momčadi prvaka prije nekoliko desetljeća misli da trenutni prvak ne bi imao šanse protiv njegove ekipe. Bivša NBA zvijezda misli da su igrači u njegovoj eri bili bolji od današnjih igrača.



- Što misliš o tome, Skip?
- Hm, Stephen A...slažem se. Također mislim da LeBron nema clutch gen. Osim u utakmicama kad ga ima. Ali to je samo iznimka koja potvrđuje pravilo.
- Uf, Skipe. to je sramotno za reći. Egregious! Asinine! Asi-ten, asi-eleven...
- Hehe, Stephene. Baš si smiješan. Ajmo na iduću temu, šta je ono? NFL? Boks? MLB? NASCAR?
- Ne znam Skipe, sva sreća da smo stručnjaci za sve navedeno.


Istok je užasan, ne postoji nikakva intriga oko toga tko će ući u finale. Svima je jasno da će to biti LeBron, ali pokušavaju se uvjeriti da će to ipak biti Pacersi Hawksi. Okej, priznajete da je ova sezona razočaranje. Mislim, s toliko ozljeda i ne može drukčije. Bit će bolje za godinu dana, sad je samo bitno dočekati playoff.

Playoff! Napokon! To smo čekali cijele sezone! Za to se živi! Wooooooo...

"Eh, da. Samo bi bilo bolje da su u ovim ranijim terminima bolje utakmice. Nisam baš lud za Raptorsima.", kažete prijatelju koji prati samo Netse i to zbog Balkanaca na rosteru. "Meni su Netsi super.", odgovori on. "Stvarno, daj pokušaj gledat nekog drugog.", pokušavate ga uvjeriti. "Ma neeeee. Nemaju Mirzu, hehe."

"Prvi krug je stvarno previše. Treba pogledati toliko utakmica, po tri na dan! Ma najbolje gledati samo drugo poluvrijeme ili preskočiti ako bude blowout. Ionako je ovaj prvi krug nebitan." Tako otprilike ide argument za preskakanje utakmica prvog kruga. Doveden do ekstrema on znači da gledate samo seriju Clippersa i Spursa u cijelosti. No kvragu, zašto bi to bio problem? Ona je jedina i bitna. Ma samo da završi taj prvi krug, onda ćete lakše pohvatati sve utakmice u cijelosti, bit će samo po dvije na dan.

"Kažeš...trokut?"
Drugi krug. Bez Spursa? Ova godina je očito drukčija, moglo bi se dogoditi nešto naviđeno, kao na primjer da Chris Paul uđe u finale konferencije. Ili možda da Bullsi izbace LeBronovu momčad? Možda manjak šuta neće Memphis doći glave? Sve je moguće.

Ekipe konstruirane za old school košarku s dva visoka i malo trica vode 2-1 u seriji. Wow, neočekivano. Phil Jackson izlazi iz mišje rupe da bi trolao analitičare. Eto što su ljudi, dva tjedna i zaborave da su vođeni svojim idejama o košarci konstruirali monstruma od 60+ poraza.

"Totalno, stari. Phil got the skill."
Par dana kasnije, Clippersi uspijevaju izgubiti na dotad neviđen način, a Bullsi nemaju dovoljno moći u napadu da nadvladaju LeBronovu momčad. Manjak šuta je Memphis došao glave. Pretpostavljam da je ova godina kao sve ostale. Osim što su finala puna šuterskih momčadi.

Šuterskih momčadi?

Barkley, Phil Jackson i Byron Scott su na rubu sjedala. Šok. Nevjerica. U glavi zakipjela juha novih informacija. 3 > 2???? Ne, ne, ne i ne. Pa kamo ide ovaj svijet?

Breaking news: Byron Scott daje otkaz na mjesto trenera Lakersa i odlazi na Tibet u potrazi za smislom života. Phil Jackson će se riješiti picka na draftu shvativši da ne razumije modernu košarku. Barkley razmišljao o zavjetu na šutnju prije nego se počastio Big Macom u obližnjem McDonald'su. Nakon toga se vratio na televiziju i izjavio: "Analytics are crap."

Kad vas pitaju kako zaustaviti Hardena

I evo nas. Konferencijska finala. Ne možemo se pretvarati da nisu ogromno razočaranje. Idemo prema dvije metle ili prelagane pobjede. Najzanimljivije priče u zadnje vrijeme su je li Matthew Dellavedova prljav igrač i pokušava li Steph Curry sa svojim State Farm blizancem i vođenjem djeteta na press konferencije zapravo biti Chris Paul. Jednostavno pogrešno. Gdje su dobre stare legacy rasprave? Hoće li igrač A ako uđe u finale postati jedan od najboljih igrača sličnih sebi svih vremena? Jesu li Warriorsi najbolja momčad ovog stoljeća? Što sve ovo znači za LeBrona? A njegov znojnik? To su prava pitanja, a ne Dellavedovin moralni kompas.

Sve ide prema laganom naslovu Golden Statea i teško je zadržati pretsezonski entuzijazam. No to nije specifično za ovu sezonu. Možda je izraženije nego inače, ali svake sezone, izuzev onih u kojima u finalu igra vaša omiljena momčad, NBA se prema kraju pretvori u mlaku kašu. Navijači nakon lutrije gledaju više prema draftu nego prema pobjedniku finala, ionako je svejedno tko će biti prvak.

Iduća sezona će biti bolja.

Neće. Bit će ista. S usponima i padovima, nebulozama i genijalnostima, glupim opsesijama i puno nespavanja. Možda će rezultatski biti više po nečijem ukusu, no u krajnjoj liniji sport u svojoj definiciji nosi obećanje da će stvari svake godine biti slične. Da ćemo se vriti u krugovima. I na kraju se uvijek vratimo za novi krug. I iduće sezone doživjet ćemo ekstazu početka i beskrajnih mogućnosti, idiotizam All-Star i MVP rasprava, manjak slobodnog vremena za gledanje prve runde playoffa i razočaranje manjkom spektakularnosti kasnijih rundi. Svaka sveobuhvatna aktivnost mora proći kroz bolje i lošije periode, to je neizbježno, a jedino bitno je da suma iskustava bude pozitivna. Čak i u sezonama s ovako lošim završnicama, za NBA ta činjenica ostaje neosporna.

Nema komentara: