Stranice

15. siječnja 2015.

Top NBA priče – Wind of change



Ovo je rijetko zabavna regularna sezona. Osim što se gotovo svaku večer nađe barem jedna vrlo zabavna utakmica, u zadnja tri tjedna NBA liga obilježena je restrukturiranjem momčadi. Većina poteza motivirana je nastojanjem ekipa Zapadne konferencije da zaokruže rostere u nadi da dobiju dodatni poticaj za proljetnu playoff borbu. U skladu s tim, u većini transakcija bolji igrači otišli su u smjeru Zapada dok je Istok u pravilu dobio draft pickove i nedokazane igrače za daljnji razvoj ili otpuštanje. Dakle, ovotjedna kolumna bavi se ekipama koje su u tim transakcijama sudjelovale.

Milenijski problem klupe Clippersa

Nevjerojatno je, ali Clippersi ponovno imaju užasnu klupu. Nisam siguran kako im uopće uspijeva, ali svaki igrač koji se doima solidno kada dolazi u Los Angeles, vrlo brzo počne igrati ispod svake očekivane razine nakon nekoliko mjeseci ili gotovo instantno. Nešto su poput Borga, svaki igrač uloge će biti „asimiliran“ u njihov specifični brend ispodprosječnosti rezervi. Imaju magičnu sposobnost izvlačenja apsolutnog minimuma iz svih sporednih igrača. Primjerice Spencer Hawes, njihovo najveće ovoljetno pojačanje, igra toliko loše da se gotovo čini kao da je dobra ideja povećati minutažu Glenu Davisu.

To je tek zadnja loša transakcija GM-a Doca Riversa koji je treneru Doc Riversu ozbiljno otežao posao potpisima igrača čije vrijeme je prošlo ili nikad neće doći. Tradeom Erica Bledsoea pretvorio je odličnog point guarda startne kvalitete u JJ Redicka i Jareda Dudleyja. Dudley je potom bio zakopan na dnu klupe i dobivao minimum minuta samo da bi nakon jedne sezone bio poslan u Milwaukee gdje ponovno igra solidno, kao i prije epizode u LA-u. Posebno je to bolna situacija u trenutku kad Clippersi na boku imaju rupu vidljivu iz svemira. Matt Barnes možda jest na famoznoj brojci od 40% s trice, ali obrane ga bez obzira na to ignoriraju. Svakako takvih 40% ima drukčiju  vrijednost od standardnih 40% jer ovo dozvoljava obranama da udvoje Blakea Griffina u postu bez prevelikog straha od kazne.

Problemi Clippersa ne završavaju tu. Jordan Farmar je ispodprosječan rezervni razigravač, Hawes i Davis ispodprosječan par visokih dok gledati dublje u rotaciju nema previše smisla. Jamal Crawford je i dalje Jamal Crawford – neke utakmice će dobiti sam, neke će izgubiti sam, u nekima će pasivnošću Chrisa Paula biti prisiljen uzeti (i promašiti) previše šuteva. Prevelika ovisnost o njemu vjerojatno nije osobito dobra, ali također nije njegova krivnja. Ako treba kriviti ikoga, to je Paul koji igra u bitno usporenom izdanju. Statistika je još uvijek na njegovoj strani (i uvijek će biti, dokle god ima svoj apsurdnomali broj izgubljenih lopti i šutersku efikasnost), ali igra mu je daleko ispod impresivnog nivoa za igrača tog statusa. Čini se gotovo kao da je Paul odustao od regularne sezone te odlučio uložiti najmanju moguću količinu truda kako bi se čim više sačuvao za doigravanje. Još uvijek će povremeno pokazati periode dominantne igre, no to neće biti ni onoliko često ni onoliko sjajno kao prijašnjih sezona.

Ipak, uz sve ovo, dvije činjenice su vrlo zanimljive. Prvo, Clippersi imaju treći najbolji napadački učinak u ligi. Drugo, startna petorka Clippersa statistički je jedna od najboljih (ako ne i najbolja). GM Rivers je trenera Riversa ponovno ostavio s dosta nekompatibilnim rosterom, koji i dalje donekle uspijeva na čistu snagu driblersko-šuterske genijalnosti dvojca Paul-Redick i atletsku moć dvojca pod košem. No te igrače nema tko zamijeniti i čim je na terenu makar jedan igrač s klupe koji nije Jamal igra osjetno pati. Obrana momčadi je još uvijek glavni minus za koji se rješenje ne nazire nigdje u budućnosti – ovaj roster ima jednostavno previše loših obrambenih igrača da bi bilo kakve sheme u potpunosti uspjele, a premalo fleksibilnosti da dovedu nekog značajnog igrača. Nuggetsi su krenuli u javnu rasprodaju rostera i nedavno dali do znanja svima da su Aaron Afflalo i Wilson Chandler dostupni. No uz stanjeplaća Clippersa i manjak bilo kakvih vrijednosti u obliku mladih igrača ili draft pickova prve runde prije 2019. teško će to izvesti. Kako bi očistili barem malo prostora, poslali su Jareda Cunninghama na mjesto gdje su ljudski životi vrijedni tek jedan pick druge runde – u Sixerse. Jeremiah Rivers, drugi Rivers sin, oko toga je bio poprilično razočaran na Twitteru. 

Jeremiah misli da su Clippersi tradeali „krivog“ igrača. Tko je pravi? Ne znam, ali znam da Clippersi rade na tome da dovedu Austina Riversa u svoje redove što je superzabavna pomisao. Rivers i Rivers bili bi prvi otac – sin duo u ulogama trenera i igrača u povijesti lige, a s obzirom na spomenuti manjak kvalitete na mjestu rezervnog razigravača, Austinu bi opcije bile otvorene i da stvarno uđe u rotaciju. To bi pak otvorilo mogućnosti za iskušavanje novih i uzbudljivih trenerskih metoda za Doca Riversa. U krevet bez večere za neigranje obrane? Ukidanje džeparca za previše turnovera? U svakom slučaju, mislim da je dovoljno zaključiti da su Clippersi trenutno dovoljno loši da bi ih on mogao zapravo pojačati. Na kraju krajeva, Jeremiah je dokazao da Austin treba dobivati minute u New Orleansu umjesto Jimmera Fredettea. 
Tko ne bi htio igrača kojega vlastiti brat u navali optimizma opisuje kao „boljeg igrača od Jimmera“ u rotaciji potencijalnog kandidata za naslov?


Zbrajanje oduzimanjem

Prošla su tri tjedna otkako su Pistonsi bez pardona otpustili Josha Smitha. Tada sam pisao da takav potez nije osobito dobar jer dodaje uteg na financijsko stanje momčadi i da s igračke strane ne može riješiti sve jer Smith, koliko god bio „smithast“, nije bio uzrok svih problema. 

Da...ne. Nakon otpuštanja Smitha, Pistonsi su ostvarili omjer 9-1 uz niz od 7 pobjeda zaredom prije nego su u gustoj završnici prije nekoliko dana izgubili od Hawksa. Postoji poluracionalno objašnjenje svega koje ima veze s klasičnom raspodjelom pozicija i prostora koja je olakšala igru Gregu Monroeu i Andreu Drummondu. Ima veze i s povratkom Jodieja Meeksa i s boljim spacingom, a možda i s boljom atmosferom u svlačionici. Samo zašto neobjašnjivo umanjivati racionalnim argumentima? Brandon Jennings se u zadnjih 10 utakmica pretvorio u Isiah Thomasa, a magija se ne da objasniti bezjačkim argumentima. Samo uživajmo u gledljivim Pistonsima dok god traju. Oni su još jedan podsjetnik zašto je regularna sezona toliko zabavna – upravo zbog priča poput „odjednom nepobjedivih Pistonsa“ usred siječnja kojih se za nekoliko mjeseci nitko neće sjećati.



Oduzimanje zbrajanjem

Josh Smith se pak pridružio svom kumu Dwightu Howardu u Rocketsima. Ako je itko očekivao da će individualno procvasti (zrcaleći svoj bivši klub ili primjerice Rudyja Gaya nakon dolaska u Sacramento), razočarao se. Josh nastavlja po starom, s praktično identičnom potrošnjom kao u Pistonsima i nešto reduciranom minutažom. Prošli put napisao sam:
         „Udruživanje s prijateljem iz Atlante i bratom po cigli Dwightom Howardom u jednoj od najboljih momčadi lige svakako je dobra ideja za Josha. Bilo bi superzabavno gledati Josha i Dwighta kako postupno shvaćaju da se mrze i da ne mogu igrati skupa pod košem te da nije nimalo ugodno gledati jedan drugog kako promašuju slobodna bacanja.
...i zapravo nemam ništa posebno za dodati u odnosu na to. Zabilježen sam hater Dwighta Howarda i svega u vezi s njim tako da se lagano radujem koroziji sustava Rocketsa koju unosi Josh. Već su shvatili da on i Dwight ne mogu igrati zajedno te ga uklonili iz startne postave i time prekršili obećanje koje su mu dali. Obećanje zbog kojeg je u krajnjoj liniji i došao u Houston. Obećanja GM-ova relativna su stvar. Shvatio je to nedavno Andrei Kirilenko u Sixersima kada mu se vrijednost karijere, kao i mnogima prije, svela na draft pick druge runde i kada ga je Sam Hinkie odlučio zadržati u Philadelphiji osim ako netko tu cijenu zapravo plati, bez obzira na to što mu Kirilenko u planovima za momčad ne predstavlja ništa.

Natrag na Josha, smješten je na klupu jer zbog očajnog spacinga kada igra s Dwightom nema prostora u sredini ni za jednog, a premalo je mjesta i za ulaze Jamesa Hardena. Indikativno je to što je broj Hardenovih slobodnih bacanja po utakmici u „Josh eri“ oko 6 dok je u cijeloj sezoni na prosjeku od 9. Smith je u zadnjih nekoliko sezona doživio toliki šuterski pad da mu je postotak slobodnih niži čak i od Dwightovog (u Houstonu šutira ispod 40%). Zapravo je neobjašnjivo kako je do toga došao igrač koji je nekoć bio poprilično stabilan na oko 70%, ali daje sasvim jasno do znanja da u završnicama utakmica Smith vjerojatno neće biti na terenu.

Josh Smith nikad nije bio posebno dobar igrač za Houston, ali Daryl Morey potpisao ga je jer je bio na tržištu ispod svoje realne vrijednosti uvelike svjestan toga da se ne radi o savršenom paru stila igre i igrača. Houston inzistira na statistički najkvalitetnijim šutevima – tricama, polaganjima i slobodnim bacanjima – tri stavke od kojih je Josh katastrofalan u dvije, a u trećoj tek prosječan. Naravno, Rocketsi su u njemu prvenstveno tražili obranu na poziciji krilnog centra, ali misliti da Josh danas može zaustaviti LaMarcusa Aldridgea (ili ga toliko usporiti da njegov štetni učinak na napad ne bude veći) zvuči kao da planirate u McDonald'su ručati samo salatu. Drugim riječima, pretjerano optimistično. Kako god bilo, Houstonov stil igre prešao je u estetski još niži nivo nego ranije – forsiranje trica i slobodnih bacanja možda matematički ima smisla, no s rosterom koji za to nije nimalo skrojen više se doima poput udaranja glavom u zid – aktivnosti koja se nikad nije pokazala učinkovitom – niti eye testom niti kroz okvir napredne statistike.



Kobe timeout feat. Swaggy P

Da, još uvijek radim ovaj segment, većinom zato što okuplja dva moja omiljena igrača na jednom mjestu i zato što još uvijek gledam Lakerse više nego što bih trebao. U filmovima se često možete čuti pet stupanja tugovanja; poricanje, ljutnja, cjenkanje, depresija i prihvaćanje. Imam osjećaj da smo s Kobejem prošli svih pet – poricanje kad se tek ozlijedio, ljutnju na D'Antonija jer je mu je uzrokovao ozljedu pretjeranom minutažom, cjenkanje kad je potpisao novi superbogati ugovor, depresiju početkom ove sezone kad smo vidjeli tko je po novom Kobe i naposljetku prihvaćanje sad kad je prešao Jordana po broju koševa i potpuno se pretvorio u ljusku samog sebe. Što je još važnije, čini se da je slične faze prošao i on sam te je sad spremniji na dijeljenje odgovornosti sa suigračima, na minute koje su više u skladu s njegovim fizičkim stanjem i na manje ispucanih šuteva. 

Neki stariji igrači uspjeli su dostojanstveno ostariti smanjivanjem svoje potrošnje i ovlasti. Kobe pak do sad nije bio zainteresiran za dostojanstveno starenje, a sad kada je krenuo tim putem, ne uspijeva biti ništa učinkovitiji. Svakako, šteta za ekipu je manja nakon 5-17 nego nakon 10-32, ali količina šuteva u Kobejevom slučaju ne mijenja postotke previše. Kako se nikad nije radilo o igraču koji dobiva svoje šuteve iz izrađenih akcija ekipe, ne radi se ni sad, bez obzira na kvantitetu. Kad će biti raspoložen (rjeđe) pogađat će, kad neće biti raspoložen (češće), imat će partije od 5-17. Zbilja ironično, manjak potrebe za izgrađene akcije - kvaliteta koja ga je činila posebnim dok je bio na vrhuncu - još više naglašava njegov pad sad kada je na dnu.

Nick Young je pak u zadnje vrijeme pao u igračkoj formi, no van terena se i dalje radi o apsolutnom hall of fameru. Na Lakers All-Access događaju Nick, Jeremy Lin i Wayne Ellington imali su niz zanimljivih odgovora i interakcija nakon pitanja novinara. Evo najboljih trenutaka:


Jeremy Lin govorio je o Harvardu. Nick Young je rekao da je USC najbolje sveučilište. Lin se ubacio: „Da, čuo sam da ti tamo pišu zadaću umjesto tebe.

Lin: „Trenutno nisam u vezi.
Young: „Kako nisi u vezi?“
Lin: „Zato što ne hodam ni sa kim Nick.

Ellington: „Zaručen sam.“
Young: „Zaručen si!“
Ellington: „Da, Nick, kad ćeš se ti zaručiti?
Young: (tišina)

Young o Kobeju: „Jednom kad dođeš na taj nivo, trebaš biti takav. Trebaš biti malo čudan.“

Young o Kobejevom ispadu na treningu: „Došao sam kući i cura mi je govorila da sam mekan poput maramice. Takve stvari me povrijede.

Young o podrijetlu nadimka Swaggy P: „To je biblijski nadimak. U starom je zavjetu – prorok swaga.“

Lin: „Rođen sam u Torranceu.“
Young: „Stvarno?
Lin: „Da, Nick. Prošli smo to. Nisam rođen na drugom kontinentu.“

Young: „Nisi li ti bio beatboxer?“
Lin: „Nisam beatboxao nikad u životu.“
Young: „Onda je to bio neki drugi Lin.“

Young o Kobeju: „Nema filtar. On samo govori, govori i govori.“
Lin: „To je ironično.“
Young: „Što?
Lin: „Ništa, samo nastavi.“

Nick o tome zašto Wayne Ellington ne dobiva više šuteva: „Ja mu dodajem na obruč, a on nikad nije na obruču.“

Nakon ove sezone, čak i Byron Scott želi biti Nick Young. Ako iz toga možemo nešto zaključiti to je da Nick treba svoj reality show ili u najmanju ruku remake filma Rush Hour u kojem bi Chrisa Tuckera zamijenio on, a Jackieja Chana Jeremy Lin i u kojem bi se poput svojedobno Michaela Jordana u igri Chaos in Windy City košarkom borili protiv sila zla.


The 3-way trade (Thunder dobiva Waitersa)



Prije otprilike tjedan dana napravljen je jedan od većih tradeova sezone u kojemu su sudjelovali Cavsi, Knicksi i Thunder.

Cavsi: JR Smith, Iman Shumpert (Knicks), Thunderov pick 1. runde 2015. (zaštićen)

Thunder: Dion Waiters (Cavs)

Knicks: nix (Lance Thomas [Cavs], Lou Amundson, Alex Kirk [Cavs], Clevelandov pick 2. runde 2019.)

Dakle, Thunder nastavlja svoju ne-tako-epsku potragu za nasljednikom Jamesa Hardena koliko god to pokušali sakriti. Stvarno se trude; Waiters je iz nekog svog razloga htio nositi broj 13, ali Thunder mu nije dozvolio. Razlog? To je Hardenov broj. Hm...što to točno znači? Da će Thunder umiroviti Hardenov dres zbog tri sezone igre? Možda da će Sam Presti trejdati natrag Jeremyja Lamba i Stevena Adamsa za Hardena? Ili da se u Oklahomi naveliko spremaju za free agent klasu 2018.? Navodno Dion nije smio dobiti 13 tako da ima vlastiti identitet unutar momčadi i da nema pritisak očekivanja. Onda su u Thunderu napravili iduću logičnu stvar – dali mu da nosi 23. Zato što taj broj nema svoju ostavštinu i značaj. Štoviše, čini mi se da ga možda nikad nitko i nije nosio. 

Može li Waiters nešto postići u Thunderu? Može. Može im dati izliku da na ljeto puste Reggieja Jacksona jer ima godinu dana dulji ugovor od njega. U redu, priznajem da može i malo pomoći u minutama umjesto Lamba ili Andrea Robersona čisto zato što je bolji igrač od te dvojice, ali Roberson i Lamb barem znaju svoje mjesto u hijerarhiji dok je lako zamisliti Waitersa kako iskače iz okvira unutar kojih bi s obzirom na kvalitetu morao ostati. Gubitnik tradea je Lamb koji će sad već po otprilike milijunti put ispasti iz rotacije, dobitnik je Waiters jer se riješio svojih loših i sebičnih suigrača u Clevelandu koji mu nisu htjeli dodavati loptu, a dobitnik smo i svi mi jer je velika vjerojatnost da će nam momčad s Waitersom i Russellom Westbrookom pružiti puno nezaboravnih trenutaka do kraja sezone.


3-way trade (Knicksi dobivaju prostor na capu)

Knicksi su ostvarili svoju želju i dobili prostor za manevre na ljeto. Iako su vjerojatno lako iz tradea mogli isključiti OKC i dobiti Waitersa, radije su odlučili biti loši sad i imati čim bolji pick na ljeto. Nije da su Waiters i loša igra međusobno isključive pojave, ali Waiters je i dalje bolji od Tima Hardawaya, Langstona Gallowaya (tko je uopće Langston Galloway, možda domar u MSG-u?) i ostalih misterioznih igrača koji se ovih dana kreću klupom Knicksa. Momčad je sve podredila hvatanju picka pa tako i Carmela kojeg očajnički žele poslati u neku bolnicu na ovu ili onu operaciju i konačno ga ukloniti s rostera do kraja sezone. Operacija „Operacija“ nije se pokazala toliko jednostavnom u ovom slučaju jer Carmelo želi igrati, a želi igrati jer je ove godine All-Star u New Yorku i on bi na njemu volio nastupiti. Prava je sreća za njega da za nastup na utakmici ne mora zapravo i igrati sad - glasačka mašinerija Knicksa dovoljna da ga ubace u startnu petorku i bez toga.

Ovdje predviđam sretan rasplet za sve; Carmelo će se osposobiti za All-Star, a nakon toga će ga Knicksi poslati negdje na rehabilitaciju, makar Phil Jackson morao platiti prekovremene Gallowayu kako bi namjerno šutnuo Carmela u koljeno na treningu. Tko će pak doći u ovakvu situaciju na ljeto ostaje vidjeti, s obzirom na to da su ovo Knicksi, vjerojatno Danny Green na maksimalnom ugovoru.



3-way trade (Cavsi dobivaju rotaciju)

Cavsi su konačno riješili sve probleme dovođenjem Smitha, Shumperta i kasnije Timofeya Mozgova (preusmjeravanjem picka Thundera u Denver) i sada su spremni za osvajanje naslova. 

Samo malo. 

Riješili probleme dovođenjem koga? Dovođenjem dva igrača kojih se bez razmišljanja odrekla najlošija momčad lige? I jednog od najlošijih startnih centara lige? Da, naravno da jesu. LeBron je otišao na dvotjedni GM godišnji da bi si doveo ova pomno izabrana pojačanja i kada se vrati sve će magično početi funkcionirati. Kevin Love više neće biti najlošija obrambena startna četvorka lige jer će mu Mozgov čuvati leđa, iracionalni šutevi više neće biti problem jer će ih umjesto Waitersa ispaljivati Smith, a obrana će se popraviti jer je Iman Shumpert dokazani 3&D igrač koji niti igra dobru obranu niti pouzdano gađa trice. Zato što...zdrav razum. GM LeBron dao je 2 picka prve runde za igrača koji u široj slici ne znači ništa i koji ne dodaje nikakvu posebnu kvalitetu. Mozgov je u redu igrač, no u ulozi startera nije netko tko mijenja stvari nego flaster-igrač koji će kontrolirati krvarenje, ali neće izliječiti ranu. Tako da ne vjerujem da su ovo potezi koje će Cleveland lansirati u bilo kakvu višu sferu košarke. Zapravo, prije bih mogao reći da je ekipa koja ovako trijumfalno dodaje Mozgova i za ovu cijenu unaprijed izgubila gotovo svaku šansu za osvajanje naslova. Naravno, GM LeBron nije završio posao, ipak na klupi i dalje sjedi trener kojeg nije sam izabrao. Sve više se naslućuje neka nepotrebna napetost između Blatta i igrača i ne bih bio iznenađen da ne dočeka kraj sezone na klupi Clevelanda. Došlo je do toga da ga LeBron gura s terena poput nekog dosadnog klinca na školskom igralištu koji samo želi igrati košarku s „velikim dečkima“. Ako mislite da je ovo prenapuhana situacija i da se radi o normalnoj reakciji, samo pokušajte zamisliti Tima Duncana da se ovako ophodit prema Greggu Popovichu. Ne ide baš, zar ne?

Gotovo da i ne treba spominjati da je momčad period bez LeBrona odigrala katastrofalno – izgubili su 8 od 9 i sada uz nova „pojačanja“ imaju skoro sav potreban alibi za otpuštanje Blatta koje bi se, ako će se dogoditi, trebalo dogoditi negdje oko ili prije All-Star pauze. Cavsi su naravno najveće i najbrutalnije iznenađenje ove sezone i najbolje se ne zadržavati dulje na njima, a ima li boljeg kraja za ovaj segment od videa na kojem JR Smith baca takvu ciglu da kamerman provjerava je li ploča napukla? Hm...mislim da ipak ima - najsvjetliji trenutak Mozgovljeve karijere:



Novo doba Nuggetsa?

Nuggetsi su, kao što sam spomenuo, izvukli dva zaštićena picka prve runde od Cavsa u zamjenu za Mozgova. Ovo je fantastična dobit za njih – Mozgova, garbage time igrača prije dvije godine, su uz malo Brian Shaw magije pretvorili u funkcionalnog visokog, a onda uz malo LeBron magije u dva picka prve runde. Uz posljednje najave da se žele riješiti Afflala i Chandlera čini se da Denver konačno odustaje od identiteta prosječnosti koji im je bio glavna definirajuća karakteristika u zadnjih nekoliko sezona. Sada se konačno čini da pokušavaju izgraditi novu jezgru kroz draft i u Jusufu Nurkiću (fenomenalan u zadnje vrijeme, praktično treći rookie sezone iza Andrewa Wigginsa i Nikole Mirotića) i Garyju Harrisu imaju dobar početak, a ako uspiju zamijeniti navedeni dostupni dvojac za značajne pickove, rebuilding bi mogli izvesti vrlo brzo. Do tada svakako treba ponekad uhvatiti Nurkića kako se sudara s ljudima pod košem i nadjačava te provocira sve oko sebe.


Rich getting richer?

Memphis Grizzliesi su ovih dana konačno završili trade za Jeffa Greena. Kako bi se domogli bivšeg Bostonovog krila, morali su se odreći Quincyja Pondextera, po jednog picka prve i druge runde te trupla Tayshauna Princea, a osim Greena put Memphisa otišao je i Russ Smith. Prvi dojam je da se radi o dobroj transakciji za Memphis iako bih preferirao da nije uključivala Pondextera jer je on ipak bio najviše 3&D igrač na boku Memphisa. Green sigurno može zamijeniti Pondextera obrambeno, možda je i nadogradnja u tom smislu, ali šuterski ove sezone ne stoji dobro. Svakako je to pomalo zbog prevelikog tereta u Bostonu koji ga neće mučiti u Mephisu, ali ostaje i to da se nikad nije radilo o vrhunskom šuteru. Ipak, Green može pomoći jer s loptom nije neopasan poput Tonyja Allena, odnosno, osim manjka konstantnosti, nema neku posebnu slabu stranu u napadu. Dovoljno je visok da pruži mogućnost igranja small ball košarke koja bi trebala biti puno bolja sad kada Prince nije njen sudionik. Green tako čini Memphis fleksibilnijom i napadački moćnijom momčadi nego prije pa je ova transakcija svakako potencijalni plus za doigravanje. Grizzliesi su shvatili da je ova sezona na Zapadu širom otvorena i da, ako im se poslože neke stvari, lako mogu otići do kraja. U tom svjetlu radi se o odličnom potezu iako je pomalo riskantan, ali ako momčad ne ide all in u situaciji kad je ovako blizu cilju, koja je onda uopće svrha izgradnje bilo kakvog sustava?

Uz sve rečeno, Memphis je igrački bio dosta nekonzistentan u zadnje vrijeme. Imali su problema s ozljedama, prvo Tony Allen pa onda Zach Randolph, ali pažnju hvataju i lošije igre Marca Gasola koji je već neko vrijeme van one vrhunske forme s početka sezone. Bez obzira na ovaj trade i oba povratnika u momčad, Grizzliesi će na proljeće morati imati dominantnog Marca kako bi završili započeto. Učinci u napadu i obrani neraskidivo su povezani s njegovom formom i bez njega u gotovo-MVP izdanju sumnjam da mogu preživjeti tri runde na Zapadu.


U borbi za 9. mjesto

Nakon početka sezone i erupcije oduševljenja igrama Anthonyja Davisa, Pelicansi su nekako nestali sa scene. Oscilirajuća igra i omjer oko dosadnih 50% jednostavno ne produciraju priče pa su maknuti u stranu i zamijenjeni zanimljivijim pričama. No Pelicansi su nastavili visjeti na 9. mjestu Zapada i Davis je nastavio biti „da real MVP“ (igrač koji statistički igra najbolje u ligi) sa suludim PER-om od 31.21 što pojedinačno ulazi u 10 najboljih sezona ikad. Usprkos Davisu, Pelicansi se nisu uspjeli izdići na nivo viši od prosječno-neutralne ekipe na Zapadu. Nekad bi to možda i bilo dovoljno za doigravanje, ali ne i ove sezone. Dodavanje Pondextera kroz gore navedeni trade neće previše pomoći, ali svakako predstavlja nadogradnju na prijašnje stanje. Naravno, ako ikako uspiju pretrpiti to što Riversa više nema. Pondexter je stabilan i dokazan veteran koji zna što radi i čemu služi te kao takav može pomoći na boku koji pati od babbitizma (rijedak i težak NBA poremećaj u kojem momčad na boku koristi previše Lukea Babbita).

Eric Gordon donekle je isplivao iz blata. Ne dovoljno da bi njegova igra bila makar i nalik na nešto dobro, ali sada je samo loš umjesto katastrofalan što jest pozitivan pomak. Tyreke Evans se pak spustio s onog podnošljivog nivoa na nivo Gordona. Kako su njih dvojica dva od tri glavna igrača na vanjskim pozicijama, slijedi i da imaju poveću potrošnju i odgovornost. Kombinirano uzimaju 24 šuta s puno preniskim postocima realizacije, no nisam siguran koliko ovim zapravo štete momčadi jer kakvi god bili, Gordon i Evans jedini su igrači koji unose neku nepredvidivost i kreaciju prilika na vanjskim pozicijama. Davis još nije dovoljno razvijen da sav teret preuzme na sebe, a Jrue Holiday nije prirodan razigravač, scorer ili slasher. Bilo bi poželjno da Monty Williams uspije nekako izbalansirati momčad pa da toliko akcija ne završava Evansovom izolacijom ili Gordonovim nerazumnim ulazom, ali ne znam koliko se to može očekivati. Monty je već dovoljno dugo trener da je imao prilika i prilika pokazati neki napredak (posebnu u svjetlu eksplozije Davisa) i u tome nije uspio. Čini se da je vrhunac igre Pelicansa u napadu i dalje visoki pick s Davisom dok je obrana (šokantno loša za momčad koja pod košem ima Davisa i Omera Asika) još i veći grijeh – 25. su, s učinkom u rangu Clevelanda.

Ultimativno, mislim da Pelicansi zapravo nemaju dovoljno talenta da se s Thunderom i Sunsima izbore za 8. mjesto – koliko god Davis bio dobar, ovdje nedostaje ravnoteže izneđu bekova i frontcourta te nekakva jasna ideja oko toga što igraju na oba kraja terena. Teoretski bi se to dalo ispraviti uz trenersku inspiraciju i šteta je što trener nije bolji, ali nije baš da ću se idući put kad vidim dimnjačara na ulici primiti za gumb, zatvoriti oči i zaželjeti da se Monty pretvori u Budenholzera.



Nova era Celticsa?

Danny Ainge je konačno dobio što je tražio. Zamijenio je Ronda, Greena, Wrighta i time konačno uklonio svaku prepreku tankiranju ove sezone. Osim što nije. Brad Stevens i dalje je toliko dobar da uspijeva izvući natjecateljske nastupe iz svoje supermlade ekipe svaku večer. Istok je toliko loš da bi se ovo čak moglo pokazati i „kobnim“ – Celticsi bi mogli u playoff.

 Uznemirujuće je to za Aingea koji je bez ikakvog prostora za skretanje udario smjer izgradnje buduće momčadi Bostona – draft. Njegov fokus na draft i čisti broj pickova je neviđen. Zahvaljujući pljačkanju Netsa koje su izveli pri zamjeni Garnetta, Piercea i Terryja, kao i gore spomenutim tradeovima, Celticsi imaju 10 pickova prve runde u idućih 5 godina, 14 ukupno u iduće dvije godine (od čega 6 u prvoj rundi) te 24 sve zajedno u idućih 5 godina. Ainge smatra da se nikad ne može imati previše i da pickovi uvijek imaju vrijednost, bilo kao roba za zamjenu ili kao alat za slaganje rostera. Je li u pravu? Pa vjerojatno je, barem u prvom dijelu. Pickove se stvarno uvijek može dati za nešto ako se ukaže prilika. Što se tiče slaganja rostera, ovoliki broj izbora mogao bi se pokazati kao problem. Razvoj talenta važan je gotovo jednako kao i sam talent, a igrače se najlakše razvija kroz skupljanje iskustva na terenu. Boston bi s tim mogao imati problema, čisto zbog broja mladih igrača koje imaju već sad i onoga što će uslijediti. Ipak brinuti oko toga već sad je malo preuranjeno i vjerojatno nepotrebno. Osim što se radi o poprilično ozbiljnoj organizaciji, vidljivo je da Celticsi imaju plan koji strpljivo provode, a kako se trener već pokazao kao apsolutni pogodak, navijačima preostaje samo vjerovati da Ainge zna što radi.


Lightning round

Valja još spomenuti to što su Sunsi dobili Brandana Wrighta. Rekao bih da se radi o dobrom fitu i da će im sigurno pomoći jer je vrlo dobar i učinkovit kao finisher pod košem. Njemu će pomoći jedan od boljih trenera lige, kao i dunk-friendly sustav igre koji zbog potrebe obrambenih visokih da izlaze na tri odlična combo beka Sunsa otvara dosta prostora pod košem što bi Wright morao dobro iskoristiti. Sunsi se u cjelini i dalje čine nekako nesinkronizirano u odnosu na lani i nikako ne uspijevaju uhvatiti ritam pobjeda da se sasvim profiliraju kao playoff ekipa. No, u svakom slučaju natjerat će Thunder da se stvarno potrudi ako zbilja žele to osmo mjesto.

Zanimljiva priča – jedne zimske noći autor kolumne je sjedio pred laptopom i zgražao se nad lošim rasporedom utakmica za navedenu noć. Prošlo je 1 i neke utakmice su već počele. Autor u napadu NBA ovisnosti odlučuje gledati nasumičnu utakmicu Wolvesa i Pacersa. Nasumična utakmica Wolvesa i Pacersa pokazala se neočekivano dobrom, a niski scorer sa znojnikom na glavi je postao neočekivano vruć. Jedna stvar je vodila drugoj i utakmica je završila s 52 poena Moa Williamsa, navedenog scorera sa znojnikom. Mo Williams zabio je najviše poena u sezoni 14/15 i srušio rekord franšize u koševima na jednoj utakmici. Zato što...zdrav razum.



Dakle, Wolvesima rekord u koševima drži Mo Williams, a drugo mjesto s Kevinom Loveom dijeli Corey Brewer. Radi se o samo jednoj od brojnih kozmičkih nepravdi nanesenih ovoj izmučenoj franšizi.

Zanimljiv podatak za navijače Cavsa: Zadnji put kad je JR Smith igrao košarku i pobijedio bio je 22. 11. 2014.

Jedan ESPN-ovski podatak: Warriorsi su na 30-5. Od prijašnjih 18 ekipa na tom omjeru 10 ih je otišlo do finala i svih 10 je osvojilo naslov.

Mikhail Prokhorov završio je svoju avanturu s NetsimaShvatio je da NBA nije nogomet i da se uspjeh ne da tek tako kupiti pa je stavio franšizu na prodaju. Ne znam koliki povrat očekuje, ali ako ijedna momčad može prekinuti trend prodaje NBA klubova po cijenama većima od očekivanih, to su Netsi čije se čitavo postojanje u idućih deset godina može svesti na jednu riječ: zašto?

Još jedan podatak za navijače Cavsa: LeBron nije bio na momčadi ispod 50% pobjeda ovako kasno u sezoni od svoje rookie godine.


To je sve za ovaj put. Nastavite uživati u ovoj fantastičnoj regularnoj sezoni uz pozdrav do iduće prilike.

Nema komentara: