Stranice

3. studenoga 2014.

Top NBA priče – tjedan prvi


Prvi tjedan NBA akcije je iza nas. Sve najbolje, najgore i ono između pročitajte ovdje.



10) Losanđeleska depresija

U redu, znali smo da će ova sezona Lakersa biti katastrofa, ali brzina kojom su se sve nade za ikakvu gledljivost raspale svejedno me zaprepastila. Niti jedna cijela utakmica nije prošla, a Julius Randle se već ozlijedio. Zbog loma desne noge u utakmici protiv Rocketsa propustit će cijelu ovu sezonu (barem prema trenutnim najavama). Tako je rijetki razlog za praćenje ove sezone ispario kao borac za slobodu govora u 1984. Aha, i Lakersi su izgubili s 18 razlike protiv Rocketsa. Onda s 20 razlike od Sunsa. Nakon toga je uslijedio veličanstveni poraz sa samo 7 razlike od Clippersa. Pa samo 23 razlike protiv Warriorsa. Kobe pritom igra solidno (iako sve više ide prema mojoj želji da lansira po 40 šuteva svaku večer), a ostatak momčadi također igra u skladu s realnim mogućnostima. Obrana je porozna kao osteporoza. Napad je sjajan ako volite puno Boozera. Ali barem su Kim i Kanye došli na otvaranje sezone! Doduše, nisu impresionirani. Nema veze, uvijek ćemo imati Linaissance i Kobejev reverse dunk.




9) Bolnica u Oklahomi

Još jedna fantazija koja se raspala prije nego je počela. Nakon ozljede Kevina Duranta zbog koje će propustiti još uvijek ne sasvim definirano vrijeme na početku sezone, fanovi Russella Westbrooka diljem svijeta (autor uključen) poput pravih taoista razveselili su se situaciji u kojoj će Russell moći potezati šuteve kada god, kako god i zašto god se sjeti i putem slomiti sve izmišljene zakone košarke koji se odnose na obične smrtnike. Religija je potrajala 1.2 utakmice (ali nadasve spektakularne 1.2 dvije utakmice, s usage rateom od 45%, daleko najvećim u povijesti košarke), do trenutka kada je Russell u utakmici protiv Clippersa ozlijedio dlan. Nedavno je uslijedila operacija, a projekcije govore kako će izbivati iz akcije 4 do 6 tjedana. Ovo je savršena prilika da fanovi Jeremyja Lamba  i Stevena Adamsa (autor nije uključen) dožive jednaki blagoslov yina i yanga, a za igrače da  dokažu kako su dostojne zamjene za Jamesa Hardena, pa makar morali zbrajati, množiti ili potencirati svoje statistike međusobno.


8) All things Cavs

Momčad Cavsa ne izgleda baš kako smo je zamišljali. Nespretni i nekoordinirani , više djeluju kao tinejdžeri koji istražuju svoja tijela, nego kao kandidati za naslov. U otvaranju protiv Knicksa, LeBron James odigrao je jednu od najlošijih utakmica karijere. Šut 5-15 (zbog hypea se više dobio osjećaj kako se radi o 5-35) popratio je s ne 5, ne 6, ne 7, nego 8 izgubljenih lopti, a ostatak momčadi je pratio tako da su završili s ukupno 19. Tako je newyorški trokut pokvario otvaranje treće knjige karijere LeBrona Jamesa, kao člana druge velike trojke. James se iskupio mostruoznom utakmicom protiv Bullsa koju su Cavsi kontrolirali od početka, ali u kojoj su na kraju ponovno pokazali znakove nervoze i neuigranosti. Bez obzira na sve još uvijek oštre rubove, bljeskovi briljantnosti koje su Cavsi pokazali u situacijama kad Love i James surađuju dovoljni su da i dalje zadrže moju pozornost u iščekivanju trenutka kada će sve sjesti na mjesto.


7) Nova era Clippersa

Iskreno, baš i nema previše opravdanog razloga za staviti Clipperse na ovu listu, ali treba napisati deset odlomaka jer okrugli brojevi imaju težinu. Mogli bismo se zabrinuti oko loše igre u predsezoni  ili oko činjenice da su jedva pobijedili Thunder bez pola momčadi ili oko činjenice da su Lakersi baš protiv njih izgubili samo s veličastvenih 7 ili oko toga što je Perry Jones Treći protiv njih skoro srušio Wiltov rekord za najviše koševa u utakmici ili oko poraza protiv Kingsa, ali nećemo. Nećemo zato što shvaćamo koje je vrijeme u godini. Sezona je tek počela, forma ne treba biti na vrhuncu, naučili smo to od Pacersa prošle sezone. Ako će se ovo događati nakon all-star pauze, vrijeme je da se zabrinemo (kolektivno „mi“, za svih 6 fanova Clippersa na Starom kontinetu), a sad se preostaje samo opustiti i uživati i na svaku dozu pretjerane ozbiljnosti reagirati kao Steve Ballmer. Zapravo, još bolje, reagirati kao Steve Ballmer čim više u životu općenito.


6) Pistons kinda suck. Again.

Iako su prirodni optimisti među nama u sezonu ušli očekujući osvježene, nove i zabavnije Pistonse koji su na tragu gledljive košarke pod vodstvom Stana Van Gundyja i koji mogu izvući dovoljno dobar učinak na oba kraja parketa da krenu u borbu za doigravanje, nade su se brzo raspršile. Pistonsi su tjedan završili sa tankerskim(ili možda...sixerskim?)  omjerom od 0-3 (porazi od Denvera, Wolvesa i posebno bolan od Brooklyna). Košarka pritom ne izgleda ni najmanje zabavno, bez obzira na Stanovo miksanje varijacija s visokom linijom. Smith i dalje ispaljuje šuteve (cigle, 38% iz igre) bez alibija, Jennings i dalje ne može probiti obranu i iskreirati išta iole kvalitetno, a Drummond, iako je pokazao nekoliko zanimljivih post pokreta, i dalje djeluje previše izgubljeno i drveno da bi se momčad na njega ozbiljno oslonila. Zapravo, sve sam mogao sažeti činjenicom da je Joel Anthony za momčad odigrao 38 minuta u 3 utakmice.


5) Rumble in the Mumble (Smith vs. Faried)

Stigli smo, prva NBA „svađa“ ove sezone je ovdje. Preostaje samo odrediti pobjednika što ćemo učiniti jednostavnim bodovanjem na vrlo objektivan način. Fariedov komentar o tome da su Nuggetsi u utakmici protiv Pistonsa samo pustili Josha Smitha da šutira i da ih je Smith time izbacio iz utakmice ukusno je podbadanje pobjednika. 1-0 Faried. Smithov odgovor:
„Ne zanimaju me komentari nikoga tko igra košarku i nosi dreadlockse. On je klaun, slobodno me citirajte dok to govorim.“
 Okej, ovo možda nije toliko ukusno, ali je stvarno zabavno, posebno s obzirom na to da govori dobri stari Josh, LVP prošle sezone. Ipak, dobiva i kazneni bod za diskriminaciju prema manjinama (ljudi s dreadlocksima koji igraju košarku). 2-1. Za kraj, tko je odigrao bolju utakmicu? Faried je postigao 22 koša i 17 skokova, a Smith je bio Smith lansirajući cigle cijelu utakmicu. 3-1. Gem, set, meč - Faried. Tko je sad klaun?


4) Dobra rookie klasa je...loša?

Prošle je godine Michael Carter-Williams u otvaranju sezone protiv tadašnjih prvaka Miami Heata gotovo ostvario quadrouple-double učinak. Dobru igru u prvom tjednu ponudio je i Victor Oladipo, a radilo se o povijesno lošoj generaciji. Ovogodišnja je pak klasa rookieja (navodno povijesno dobra) u sezonu krenula stvarno antiklimaktično. Jedini rookieji s iznaprosječnim PER-om su Nikola Mirotić (15.9) i Shabazz Napier (18.4) koji imaju dosta minorne uloge u svojim momčadima. Mirotić dobiva  tek  16 minuta po večeri uz učinak od 5.7 poena i 5 skokova, a Napier dobiva 17 minuta i ima prosječno 5 poena po utakmici. Učinak istaknutijih imena još je bljeđi. Jabari Parker jedini probija barijeru od 10 poena po večeri, ali to dolazi uz grozan šut iz igre (35%) i osam puta više izgubljenih lopti nego asistencija. Wiggins nije ništa bolji, a još ima deset minuta manje po utakmici. Elfrid Payton također je očekivano uključen u paradu bacanja cigli, ali nije nipošto vođa. Za tu prestižnu poziciju bore se Marcus Smart (21%), Nik Stauskas (23%) i Rodney Hood (21%).  Doslovno nitko nije odigrao dobro, a najveći događaj vezan za rookie klasu je Randleova ozljeda. To djeluje dosta depresivno, ali sezona je tek počela, uzorak je minimalan i sve navedene brojke će se tijekom sezone ispraviti (nadajmo se). Pozitivno je to što se zbog loše igre svih rookieja ne ističu nastupi hrvatskih uzdanica jer se trenutno, s Rudežovih 11 poena u tri utakmice i Bogdanovićevim PER-om na Perkinsovom dijelu skale, stvarno nemamo čime pohvaliti.
U ovoj situaciji izabrati rookieja tjedna nije baš jednostavno, ali prestižnu nagradu dodijelit ćemo Nikoli Mirotiću zbog toga što je od svih relevantnijih igrača jedini koristan za svoju momčad.


KOBE timeout:

Ako netko nije shvatio do sad, istina je: Volim Kobeja. Kako i ne bih kad nam pruža ovakve trenutke u devetnaestoj sezoni karijere, s 36 godina na leđima i na bioničkim nogama.
Još malo:
Komentirajući igru svog suigrača Jeremyja Lina, Kobe je izrazio želju da Lin bude agresivniji i ostavi svoj trag u igri. Kobe: „U jednom trenutku moraš se popišati na hidrant.


3) NBA Halloween

U jednom od zabavnijih NBA rituala, neki igrači zamaskirali su se i ove sezone povodom Noći vještica. U ovom slučaju slike će reći više nego riječi pa ću samo navesti top 5 kostima:



Umetak: Zašto volimo Mavse?

Lako je voljeti Mavse. Jedna su od najpametnijih franšiza lige koja uvelike prati trendove i uvijek nastoji biti korak ispred drugih. Imaju odličnog trenera i igraju odličnu košarku koja je uvijek oku ugodna. Imaju jednog od dvadesetak najboljih igrača svih vremena u Dirku koji je ujedno, prema riječima valjda svih igrača koji su ikad s njim igrali, i jedan od najboljih suigrača ikad. Imaju talent i za aktivnosti van košarke:


Ovaj ljubavni odlomak za Mavse uzrokovan je manjkom ljubavi koji sam im pokazao pri slaganju ljubavnih league pass rankinga uvrstivši pritom umjesto njih Lakerse u ljubavnu kategoriju i ovom prilikom ispričavam se upravi, igračima i navijačima.


Izjava tjedna (a da nije Kobe)

Odgovarajući na pohvalu Flipa Saundersa za njegovu obranu na kraju utakmice protiv Pistonsa, Kevin Martin je izjavio: 
Pohvaljen sam za obranu? Sad mogu u penziju.

Bonus izjava

Nakon što je Stan Van Gundy izjavio da je DJ Augustin u ovom trenutku bolji igrač od Brandona Jenningsa, Brandon je uzvratio: 
Onda neka on starta, a ja ću biti rezerva.“

Petorka tjedna

Westbrook (uz želje za čim bržim oporavkom) – Kobe (po definiciji) – Klay Thompson (nakon brutalnog šuterskog tjedna) – Perry Jones Treći (Sjeća li se itko onog visokog i mršavog igrača koji je prije Perryja igrao trojku za OKC? Kent? Calvin? Clint?) – Anthony Davis (Dovoljno je reći da ima 28-16-6 prosjek u prve dvije utakmice [posljednji broj su blokade])

Za kraj, trener Jazza Quin Snyder s pogledom smrti.


2) Noć ekstenzija, vol. 1: odbijeni

Noć vještica ujedno je bila i zadnji rok da igrači u zadnjoj godini rookie ugovora i njihove respektivne franšize dođu do dogovora oko produžetka ugovora. U svjetlu novih pregovora NBA lige s televizijama koji će posljedično uvelike povećati prihode lige (a time i klubova), pregovori oko ugovora igrača također se kompliciraju. Još uvijek se ne zna kada će se cap povećati, krajem ove ili iduće sezone, a niti koliko će nova brojka iznositi i hoće li se stati s tim jednim povećanjem ili će do 2020., kako neke projekcije govore, salary cap skočiti do 100 milijuna dolara. S obzirom na to, da bismo uopće počeli razgovor o igračima koji su dobili ili nisu dobili produljenje ugovora, trebamo rekalibrirati vlasite stavove o cijenama igrača jer ono što je vrijedilo jučer ne vrijedi nužno i danas.

Kawhi Leonard – MVP posljednjeg finala tražio je od Spursa maksimalni ugovor, ali, pomalo iznenađujuće, nije ga dobio. Izjave Gregga Popovicha o Leonardu u zadnjih par godina nisu ostavljale nikakav dojam dvojakosti. U više navrata jasno je izrazio da smatra kako je Leonard kamen temeljac budućnosti Spursa. Uz ovo, a i činjenicu kako se radi o jako dobrom igraču (ponajbolji obrambeni igrač lige na poziciji i solidna treća napadačka opcija momčadi), sasvim sigurno osjetno boljem od igrača koji su nedavno dobili po 15-ak milijuna dolara po sezoni poput Gordona Haywarda i Chandlera Parsonsa. Možda bismo mogli iščitati kako ga uprava ne vidi kao budućeg frašiznog igrača iz nekog razloga (kreatorski se ipak radi o ispodprosječnom igraču za jednu od prve tri opcije), no kako su ovo Spursi, ne treba previše ulaziti u njihove planove. Teško je zamisliti kako ga puštaju da ode bez naknade pa pretpostavljam da  će Kawhi na ljeto sav sretan dobiti ugovor od 8 milijuna godišnje. I dok ćemo se svi pitati što se upravo dogodilo, Spursi će nastaviti pobjeđivati.

Jimmy Butler – Još jedan obrambeni as i još jedna odluka da se testira tržište. Oko ove priče nije se izbacivala najpopularnija NBA sintagma ovih dana („maksimalni ugovor“) pa je za pretpostaviti da nije ni ponuđen niti tražen. Butler je u obrani zvijer i jedan je od ključnih sastojaka „čelične“ obrane Bullsa. Otkad je u ligi, napredovao je svake sezone i za vjerovati je da će se to nastaviti jer ima tek 25 godina. No kako bi izazvao širi interes i financijski privlačnije ponude u restricted free agencyju na ljeto, ključno je da popravi napadački, napose šuterski učinak. U tom razvoju događaja, Jimmy bi na ljeto mogao dobiti sve vrste intrigantnih ponuda i tako testirati volju nerijetko škrte uprave Bullsa da ga zadrže.

Tristan Thompson – Cavaliersi su pred rok za produljenje ugovora bili više zaokupljeni Andersonom Varejaom (dobio 30 milijuna na 3 godine) nego Thompsonom. Radi se o solidnom igraču čije su glavne kvalitete obrambena pokretljivost i skok na obje strane parketa, a pokazao je i neke tragove post igre te meku ruku oko obruča. Ni izbliza nije završen proizvod i jedan je od onih čudno polutalentiranih igrača koji se još nisu sasvim našli pa je možda ponuda poveće ekstenzije za Cavse u ovom trenutku bila prevelika kocka. Do dogovora tako nije došlo pa će Tristan ući u ljeto kao zaštićeni slobodni igrač, a Cavsi će imati mogućnost da izjednače eventualne ponude drugih momčadi. No s obzirom  na već obilate ugovore LeBrona Jamesa, Kyrieja Irvinga, Kevina Lovea, a sad i Varejaa te nadolazeću ekstenziju za Diona Waitersa, čini se da je Thompson na izlaznim vratima iz Clevelanda (iako ima istog agenta kao LeBron James) osim ako salary cap ne skoči jako brzo i jako visoko.

Enes Kanter – Slično kao i Thompson, Kanter je igrač koji donekle obećaje i ima nekih opipljivih talenata, ali još uvijek je nezaokružen kao cjelina. U prve tri sezone pokazao je na trenutke impresivnu kolekciju post poteza i skakački talent, ali njegova obrana na poziciji centra je ispodprosječna što limitira učinak cijele momčadi. Teško ga je sakriti čak i u kombinaciji s obrambeno vrlo aktivnim Derrickom Favorsom, a dvojac nije ni pretjerano kompatibilan u napadu. Manjak šuterskog talenta skuplja protivničke obrane prema sredini i koči napad Jazza. Trener Quin Snyder prepoznao je problem i najavio da će Kanter više boraviti van reketa i šutirati trice, no s obzirom na već velike ugovore Gordona Haywarda, Favorsa i Aleca Burksa (vidi dolje), ali i prisutnost zanimljivog talenta poput Rudyja Goberta na rosteru, uprava Jazza vjerojatno je odlučila čekati i vidjeti može li Kanter pokazati konstantniji nivo dobre igre u ovoj sezoni.

Bismack Biyombo – Sedmi pick drafta 2011. ispao je iz vizija za sadašnjost momčadi iz Charlottea prošlogodišnjim dolaskom Ala Jeffersona. Minute su mu pale na tek 14 po utakmici i čini se da se uprava pomirila s još jednim promašajem na draftu i preskočila produljenje fokusirajući se isključivo na Kembu Walkera. Biyombo je dobar bloker i može pospremati zicere, ali to je sve na što se svode njegovi talenti. Napadački, šuterski ili kreatorski, ne postoji, a k tome je i poprilično nizak za poziciju centra (6'9) koju jedinu može igrati.

Iman Shumpert – Praktično Biyombo na perimetru, Iman Shumpert zanimljiv je talent za igranje obrane zbog dužine i atletskih predispozicija, ali manjak ikakve konstantnosti u napadu i šuterski limiti jasni su i veliki minusi pa su ga Knicksi, kao što je bilo poznato već neko vrijeme, odlučili ostaviti nepotpisanog nakon ove sezone.

Tobias Harris – Iako su i predstavnici Magica i Harris govorili da žele ostati zajedno, dogovor se nikad nije materijalizirao. Produljenje za Vučevića i prisutnost sličnih talenata na rosteru poput Moa Harklessa i Aarona Gordona učinili su svoje i Harris će također biti (polu)dostupan iduće ljeto. Donekle zanimljiv all-around talent sposoban nagomilati vlastite brojke trebao bi na ljeto lako naći angažman, bilo na Floridi ili van nje.

Brandon Knight – Nominalni „playmaker“ Milwaukee Bucksa odbio je ponudu za produljenje jer nije zadovoljila njegove financijske apetite. Playmaker s navodnicima (jer se njegova napadačka igra svodi većinom na spot up šut i manjkava je po pitanju kreacije) ostvario je dobre brojke u prošloj sezoni, ali i dalje je jasno da se radi o igraču koji je talentom prikladniji igri s klupe pa stoga ni Bucksi nisu baš potrčali razbiti kasicu-prasicu kako bi osigurali njegove usluge u budućnosti.

Reggie Jackson – Posljednji, a možda i najvažniji ne-potpis, onaj je Oklahominog pričuvnog razigravača. Thunder, pritisnut ugovorima Durantu, Westbrooku i Ibaki, a i škrtošću vlasnika još jednom odlučuje riskirati s očito talentiranim igračem pustivši ga u RFA. Situacija s mogućim dodatnim gubitkom talenta uz letargiju koju uprava pokazuje svako ljeto kada se treba pojačati  i naći rotaciju od pouzdanih osam igrača za doigravanje djeluje puno ozbiljnije u svjetlu toga što Kevin Durant ima ugovor s momčadi samo još dvije godine. Thunder je dosegao fazu u kojoj je svaka sezona koja ne završava naslovom, objektivno gledajući, neuspjeh. Reggie Jackson možda nije najbitniji sastojak šampionskog doručka, ali igrač je sa stvarnim vještinama čiji bi gubitak osjetili. Njegov ulaz i sposobnost završavanja oko obruča su vrhunske, sposoban je to popratiti šutem, dobar je obrambeni igrač i jako je dobar na otvorenom terenu. S ozirom na trendove, a i statistički učinak koji ostvaruje, na ljeto može s pravom tražiti osmeroznamenkastu godišnju plaću. Vjerojatno će se naći momčad koja će mu ponuditi i više od 10 milijuna(preplaćivanje je ime igre) i staviti time OKC u vrlo nezgodan položaj.


1) Noć ekstenzija, vol. 2: potpisani

Markieff & Marcus Morris – Phoenix Sunsi odlučili su uložiti sve svoje žetone na visoku kombinaciju blizanaca Morris. Markieff je tako dobio ugovor na 4 godine u ukupnom iznosu od 32 milijuna dolara, a Marcus 20 milijuna dolara, također na 4 godine. Od Markieffa, koji je lani ostvario najbolju seznu karijere poput mnogih igrača Phoenixa, se očekuje iskorak u prošlogodišnju ulogu Channinga Fryea za što će morati povećati šut za tricu (33% prošle sezone). Očito prema ugovorima, Markieff je bolji igrač od dvojca. On više voli operirati u sredini dok Marcus više boravi vani što sasvim sigurno zbunjuje protivničke obrane. Popularno vjerovanje je da blizanci igraju bolje zajedno i Sunsi su htjeli osigurati da ne izgube nijednog zbog mogućeg preplaćivanja na ljeto .

Kemba Walker – Point guard Charlotte Hornetsa dobio je produljenje u iznosu od 48 milijuna dolara na 4 godine. Na prvi pogled ovo se možda doima kao blago pretjerivanje, ali u ligi u kojoj Avery Bradley dobiva 8 milijuna godišnje, teško je reći tko što zapravo zaslužuje. Walker u Hornetsima možda ima nešto prevelike ovlasti za svoje igračke mogućnosti, a poveća potrošnja utječe mu i na napadačku učinkovitost (prošle sezone true shooting percetage iznosio mu je tek 50%) dok kreatorski nije na nivou gornjeg ešalona svoje pozicije. Njegova igra možda je na papiru prikladnija ulozi šestog igrača nego startnog razigravača momčadi, ali tu već ulazimo u sferu nepotrebnog teoretiziranja. Stvari koje nisu pokvarene ne treba popravljati, a Kemba (potajno jedan od najzabavnijih heat-check igrača lige i majstor pull-up šuta s mekim dodirom oko koša) to svakako nije.

Alec Burks – 4 godine, 42 milijuna $. Jazz je odlučio dugoročno i velikodušno „zavezati“ svog beka koji je lani odigrao pristonu sezonu s 14 poena po susretu uz solidnu učinkovitost (TSP 55%) na rosteru koji je bio loš i kojim je, povrh svega, uspravljao Ty Corbin. Burks je poprilično zgodan igrač koji može napadati i sredinu i koji na trenutke podsjeća na neku slabiju verziju mladog Dwyanea Wadea. Ima i solidan obrambeni potencijal, ali kako bi zaradio svoj ugovor morat će uložiti još dosta rada. Jazz je ovim stvorio neku parodiju „velikih trojki“ jer će od iduće sezone trio Favors – Hayward – Burks plaćati oko 40 milijuna dolara godišnje što se čini kao pomalo suluda brojka, ali cap ide prema gore.

Nikola Vučević – 4 godine, 53 milijuna $. Vučević je u tri godine u ligi pokazao da može postići lijepu statistiku, da je poprilično tehnički potkovan igrač i da može natrpati Miami Heat kad god se sjeti. S obzirom na manjak kvalitetnih centara ugovor je razumljiv, iako blago pretjeran s obzirom na trenutno stanje s plaćama. No trenutno stanje ionako nije bitno za Magic, a do trenutka kad će biti će, pogađate, salary cap skočiti. Ovdje bih još htio ukazati na jednu zanimljivost na relaciji dva europska centra na ovoj listi: Kanter – Vučević. Kanter je kao peti pick drafta i dobitnik raznih MVP nagrada u mlađim kategorijama smatran visokim potencijalom dok je Vučević izvučen kao 16. pick smatran solidnom nagradom za biranje van lutrije. Čak i kad su im karijere krenule, Kantera se proglašavalo potencijalnim najboljim post igračem lige u ne tako dalekoj budućnosti, a Vučevića solidnim, ali vrlo običnim radnikom pod košem. Pa nije li ironično da je sad onaj s manje talenta i potencijala osigurao status u svojoj momčadi dok bi onaj s više lako mogao pušten da odšeta na ljeto?

Ricky Rubio – 4 godine, 55 milijuna $. Vjerojatno najpretjeraniji od navedenih, iznos Rubijevog ugovora stvarno bode u oči. Rubio je vrhunski dodavač i podcijenjen obrambeni igrač, ali teško je biti produktivan playmaker startnog kalibra u NBA ligi kada poput njega nemate šut, nemate ulaz i k tome još loše završavate i kad nekako dospijete pod koš. Ne razumijem baš kako je uspio izvući ovaj ugovor (ovom prilikom čestitam agentu) s obzirom na činjenicu da u do sad provedenom vremenu u ligi nije nimalo napredovao (a po komentarima ljudi koji prate europsku košarku nije napredovao otkad je ima 15 godina). Završit ću samo s jednim suludim podatkom: Ricky Rubio u idućoj sezoni dobit će veću plaću od Stepha Curryja. Izgleda da sve bolesti Timberwolvesa nisu izliječene odlaskom Davida Khana.

Klay Thompson – 4 godine, 70 milijuna $. Thompson je maksimalan ugovor htio, Thompson je maksimalan ugovor dobio. Cijena njegovih usluga vjerojatno je nešto previše paprena osim ako će nastaviti igrati kao u prvom tjednu sezone. No obzirom na to da su ga Warriorsi ljetos odbili dati za Kevina Lovea, (pre)velika ekstenzija bila je očekivani ishod u ovoj situaciji. Iako se u vakuumu radio većoj brojci od očekivane, Curryjev mini-ugovor pruža Warriorsima mogućnosti za ovakve poteze koji će se u budućnosti također utopiti u financijski koncept momčadi bz narušavanja sklada jer će se (jesam li već spomenuo?) povećati salary cap.

Nema komentara: