Stranice

25. prosinca 2014.

Top NBA priče – tjedan osmi



Božić kuca na vrata, a još jedan tjedan prepun događajima je iza nas. Ozljede, produžetci, kickbox debiji propalih košarkaša, preokreti, tradeovi – prošli tjedan ponudio je sve zašto volimo (i mrzimo) NBA.


Kako preživjeti NBA Božić, vol. 1

Božić je omiljeni dan u godini svakog NBA fanatika. Ili barem ovoga koji piše kolumnu. Liga redovito svoju američku publiku počasti poludnevnim košarkaškim programom koji počinje već oko podne, a za GMT+1 vrstu Europljana to znači rijetku priliku za gledanje NBA akcije uživo već od vrlo pristupačnog vremena – 18 sati. Naravno, Božić obično znači i posebno dobar raspored utakmica, ti nastupi smatraju se privilegijom i svi se prenose na američkoj nacionalnoj televiziji u produkciji ESPN-a i TNT-ja. Čemu onda ovaj pesimističan podnaslov?

25. 12. je. Najeli ste se puretine, mlinaca i francuske salate uz čašu crnog vina i zaspali. Budite se taman oko 6 popodne i palite laptop da počnete NBA božićnu odiseju. Što će vas dočekati? Wizardsi i Knicksi! Stvarno okrutna šala Silvera i ekipe, poprilično nezanimljiva ekipa Wizardsa protiv sudara aviona koji su New York Knicksi. Uzmite onu bocu crnog vina, trebat će vam da prođete kroz ovaj meč. Natjecateljski vjerojatno neće predstavljati ništa, Knicksi igraju košarku koju bi rezultatski moglo replicirati 10 hobbita igrajući primarno leđima prema košu (vrteći trokut napad, naravno) dok bi na klupi mogao biti Gandalf. To bi utakmici dalo posebnu draž – Gandalf protiv Čarobnjaka, a ovako jedina draž koju utakmica nudi prestavlja 50 poena koje će zabiti John Wall šećući se kroz reket Knicksa čitavu večer. Ti ulazi u reket izgledat će još bolje ako malo popijete, a uz to, možda je dobro saznati je li išta podnošljivije gledati Imana Shumperta, „Timmmmaya“ Hardawaya i JR Smitha kad niste sasvim prisebni. A trebat će vam i kad vidite neki od Carmelovih šešira nakon utakmice.



Koliko su stvarni Hawksi?

Prošli tjedan kratko sam spomenuo da Hawksi imaju niz odlične košarke iza sebe, ali da je taj niz ostvaren protiv konkurencije sumnjive kvalitete i da u idućim tjednima imaju ozbiljniji raspored koji će ih stvarno testirati. Pa kako su nakon prvog tjedna prošli na tom testu? Školskim rječnikom, dobili su čistu (štrebersku) peticu. Pobijedili su tri ozbiljne ekipe - Bullse i Rocketse, a između te dvije utakmice razvalili su Cavse. (Da, Cavse i dalje smatramo ozbiljnom ekipom.) Sve su zaokružili kvalitetnim pobjedama protiv Dallasa i Clippersa. Hawksi igraju oku ugodnu napadačku stretch košarku s puno šuterskih opcija i napadom koji donekle nalikuje na ono što rade Spursi (plan Hawksa generalno je na duge staze stvoriti Spurse Istoka). Imaju i pravog trenera i igračko osoblje za to – trener Budenholzer 17 godina proveo je u San Antoniu i dobro upio svaku kap mudrosti Gregga Popovicha ako je suditi po njegovom dosadašnjem radu. Hawksi imaju 7. obranu i 7. napad lige – obje brojke pomalo su napuhane laganim rasporedom, ali i uz to na umu, Hawksi se svejedno nameću kao jedan od kandidata za finale. Nije da itko drugi na Istoku ima bitno teži raspored. Hawksi su unutar standarda svoje konferencije stvarno top momčad koja igra lijepo i smisleno, a kojoj pravi smisao i zaokruženost u zadnje vrijeme daje sve bolji oporavljeni Al Horford (igrač tjedna u Istočnoj konferenciji). On i Paul Millsap čine možda i najbolji par visokih igrača Istoka, a uz odličnu igru razigravača Jeffa Teaguea i neprestanu šutersku podršku besmrtnog Kylea Korvera, Hawksi će uvijek imati načina da zaprijete košu. Treba ovdje napomenuti i da Hawksi odlično dijele loptu, odnosno da su jedna od onih momčadi koja će uvijek napraviti dodatno dodavanje koje će dobar šut pretvoriti u odličan šut. Dokaz ovome je i to što predvode ligu u broju asistencija po 100 posjeda lopte (19.8).

Uz Horforda u punom pogonu,  imaju način i da igraju funkcionalnu obranu. Horford je vrlo učinkovit kao korektor u sredini i dobar u kretanju kod obrane pick igre, Paul Millsap brz je na nogama i sposoban zadržati vanjskog igrača kada dođe do mismatcha, DeMarre Carroll je solidan primarni stoper na perimetru. Teague i Korver ne pomažu puno u ovom dijelu igre, no zato Budenholzer na klupi ima dodatne defanzivne opcije u Dennisu Schröderu, Shelvinu Macku i Thabi Sefoloshi. Svaka minuta koju Thabo provede u igri šteta je za napad (Thabo je igrač s valjda najsporijim izbačajem u ligi i još većina tih izbačaja rezultira ciglom), ali je Schröder kao presing igrač i slasher vrlo zanimljiv potencijal.

Ovo sve zvuči prekrasno, ali gdje su minusi momčadi? Bila bi pogreška tretirati Hawkse kao contendere gledajući sve kroz prizmu navedenog. (Pogreška je na prvom mjestu tretirati ijednu momčad s Istoka kao contendera. Pravo finale lige bit će finale Zapadne konferencije dok će veliko finale vjerojatno biti tek odrađivanje posla za eventualnog pobjednika Zapada.) Jedna slabost Hawksa je manjak visine i rotacije pod košem. Pero Antić i Mike Scott nisu baš idealan duo visokih s klupe, a Hawksi su kao momčad tek prosječni skakački. Dio toga se može trasirati natrag do spursovske ostavštine – Hawksi su zadnja momčad lige u napadačkom skoku po 100 posjeda (kao dio mudrosti Spursa često se mogla čuti misao da je važnije vratiti se natrag i postaviti obranu svaki put nego boriti se za napadačke skokove jer oni dugoročno ne donose uspjeh). Ipak, Hawksi su prosječni i po obrambenom skoku, nešto što bi zasigurno htjeli ispraviti. Osim toga, protivnici su protiv njih pod košem (< 5 feet) završavali s 60.4% uspješnosti, rezultat koji je 9. najgori u ligi. Uz ovo, u odnosu na konkurenciju, momčad  je na vrhu rostera deficitarna talentom (Cavsi, Bullsi) ili širinom rostera (Raptorsi).

Ostaje činjenica da su Hawksi stvarno dobri i da se o vrhu Istoka više ne može govoriti bez da ih se spomene. Imaju učinkovitu dvosmjernu igru, igraju lijepo i definitivno su jedan od mojih favorita na Istoku. Prošle sezone Spursi su pokazali da se manjak izrazite top opcije može premostiti zajedništvom i savršenstvom egzekucije, a Hawksima preostaje pokazati koliko su dobar učenik. Makar to postignuće rezultiralo samo revijalnim nastupom u velikom finalu.


Josh Smith paradoks

Detroit Pistonsi otpustili su bivšeg Hawka Josha Smitha u ponedjeljak navečer. Pistonsi mu duguju još 26 milijuna dolara preko dvije sezone iza ove. Pritom su iskoristili stretch proviziju kako bi olakšali posljedice na salary cap koji će takav potez imati što efektivno znači da će plaćati Joshu da za njih ne igra košarku do 2020. Ne, ovo nije sarkazam, ovo je stvarni život.

Zašto Josh nije uspio u Detroitu? Iz više razloga od kojih je prvi i najvažniji to što nije htio prestatati šutirati. Nije problem samo u prevelikoj potrošnji koja je iznosila oko četvrtine napada momčadi dok je u igri, problem je predstavljala kvaliteta tih šuteva. Dok su se navijači i treneri nadali da će Josh promijeniti svoje tvrdoglave običaje iz dana u Atlanti, Josh je u tom smjeru još više „napredovao“. Udio šuteva oko koša (u ukupnom broju šuteva) po prvi put u karijeri pao mu je ispod 30%, a svaki peti šut bio mu je trica (realizacija 26%). Stvari se nisu puno promijenile ni dolaskom Stana Van Gundyja. Smith je donekle odustao od trica, ali to je zamijenio povećanom potrošnjom s poludistance i floater udaljenosti od koša. Postoci s tih pozicija automatski su pali u odnosu na ranije, a valja istaknuti i da Smith više nije ono što je prije bio oko koša. Ove sezone  realizira tek 44% šuteva blizu obruča (debelo ispod prosjeka lige) dok je prije imao brojke na nivou nekih od najboljih napadača obruča na svijetu. Ovdje se djelomično radi o manjku kompatibilnosti rostera Pistonsa – šutera nema ni za lijek, posebno na visokim pozicijama – ali u većem djelu radi se o standardnoj igračkoj regresiji uzrokovanoj padom atleticizma. Za igrača poput Josha kojemu je atleticizam jedna od glavnih svijetlih točaka to može imati brutalan efekt. Na pamet mi odmah pada Gerald Wallace koji se nakon gubitka atleticizma iz odličnog swingmana pretvorio u zombija prije nego što je itko sasvim shvatio što se događa. Josh je u Detroitu zdušno radio i na snižavanju druge svoje popularne kvalitete – obrane. Nije tu riječ samo o tome što nije obrambeni igrač koji je bio nekad jer fizički nije isti, Josh se prestao truditi i igrati obranu u bilo kojoj formi. Imao je dobrih trenutaka (i dalje je sposoban za igranje odlične obrane, u to sam siguran), ali ukupno gledano u Detroitu nije bio dobar obrambeni, nije bio čak ni prosječan, bio je užasan po svakom zamislivom parametru.

Onda...dobar potez Detroita - riješiti se ovakvog utega od igrača? Pa...ne baš. Ako me gledanje Housea ičemu naučilo, to je da nikad nije dobro simptom zamijeniti za dijagnozu. Drugim riječima, Josh Smith nije bio uzrok sveg zla u Detroitu iako je privlačna meta za takvu naljepnicu zbog svega gore navedenog. Smith je predstavljao jedan od problema koje franšiza ima, a što je zapravo uzrok? Manjak bilo kakve vizije i dugoročnog plana koji u Detroitu vlada već godinama. Vlasnik Tom Gores oscilira između želja da ekipa pošto-poto uđe u doigravanje i one da se nešto kontinuirano izgradi kroz draft. Vlastitu bezidejnost uprava je priznala ovoljetnim imenovanjem Stana Van Gundyja za izvršnog diktatora kluba. Na Stana odmor očito nije dobro utjecao pa je tako s rosterom s kojim je prošle sezone Maurice Cheeks ostvario omjer 21-29 on postigao tek mizernih 5-23. Velik dio u Smith situaciji odigrao je i on jer je otpuštanje ultimativno bila njegova odluka. Preko ljeta odbio je dvije trade ponude Kingsa za Josha (Derrick Williams + Jason Thompson i Carl Landry + Jason Thompson) jer je htio pokušati izaći na kraj s njim.

Očito u tome nije uspio, ali potez koji je povukao stvarno je teško opravdati ikakvim logičnim argumentom. Nelogični argumenti koji mi padaju na pamet su ti da je Van Gundy ovim htio uspostaviti neoboriv autoritet u svlačionici (ne znam baš koliko je uspio osiguravši poput Djeda Mraza Joshu dvije plaće i kartu za avion van bankrotiranog Detroita za Božić) ili da je ovim uprava pokazala predanost Gregu Monroeu i želju da ga zadrže.

Sacramento je, u vlastitom svijetu ideja o košarci, i dalje zainteresiran za Josha, a nakon ove sezone kojoj nema spasa, Smithu na ugovoru preostaju tek dvije sezone. To se moglo pretrpjeti ili inzistirati na bilo kakvom tradeu koji ne bi uključivao davanje pickova prve runde. Umjesto toga, Pistonsi su ovim debaklom transformirali Smitha u doslovan uteg na svom salary capu i time priznali vlastiti poraz i besciljnost te dokazali da su franšiza koja nema sadašnjost, a ima vrlo mutnu budućnost. Kao dokaz toga, nudim vam pet stvari koje će se (vjerojatno) dogoditi dok Pistonsi budu plaćali Smithu da ne igra košarku:

5) Sadašnji osnovnoškolci će se upisati na fakultet.

4) Hrvatska će ponovno birati predsjednika.

3) Lakersi i Celticsi neće biti užasni.

2) LeBron će, kao 35-ogodišnjak, biti na kraju karijere.

1) Kobe će postati NBA trener.

Otpušten (waived) igrač čeka dva dana da ga netko potpiše, tj. preuzme po staroj plaći. Ako se to ne dogodi (od svih momčadi samo 76ersi imaju prostor za apsorbirati Smitha), igrač je slobodan pregovarati sa svima o novom ugovoru kao klasični slobodni agent. U prijevodu, Smith može potpisati s bilo kojom momčadi i stvarno pomoći ako će se raditi o pravoj destinaciji. Još uvijek bi trebao biti sposoban obrambeni igrač kad je motiviran, a radi se i o jednom od boljih dodavača na poziciji krilnog centra. U ekipi s dobrim spacingom mogao biti efikasan i kao neki sporedni scorer u sredini. Sve ovisi o tome hoće li prihvatiti sporednu ulogu ili će nastaviti po starom. Paradoks je u tome što su se za dobrog starog Josha, toliko kritiziranog u zadnje vrijeme, druge franšize počele lijepiti kao muhe za...hm, med. Između Kingsa, Clippersa, Heata, Mavericksa, Rocketsa, Raptorsa i Grizzliesa ispada da će imati i previše izbora, tj. da će borba za Josha Smitha biti stvarni događaj pa bi bilo u redu navesti tri najbolje opcije koje ima.

1) Rockets – udruživanje s prijateljem iz Atlante i bratom po cigli Dwightom Howardom u jednoj od najboljih momčadi lige svakako je dobra ideja za Josha. Bilo bi superzabavno gledati Josha i Dwighta kako postupno shvaćaju da se mrze i da ne mogu igrati skupa pod košem te da nije nimalo ugodno gledati jedan drugog kako promašuju slobodna.
2) Mavericks – udruživanje s prijateljem iz srednje škole, Rajonom Rondom, dobra je ideja više zbog okružja nego zbog samog Ronda. Napad Dallasa je odličan, a ekipa treba pomoć pod košem i obrambeno. Prisutnost top 3 trenera u ligi svakako je dodatni plus.
3) Kings – mislim da svijet treba Josha, Rudyja i DeMarcusa na istom mjestu s Corbinom na klupi i ekscentričnim vlasnikom kraj parketa.

Nikad dosadnog trenutka. NBA, uvijek ostani ista.


Kako preživjeti NBA Božić, vol. 2

U redu, nekako ste prošli kroz Knickse i Wizardse. U zadnjoj četvrtini te utakmice skuhajte kavu da se malo razbudite (ionako će do tada sve biti gotovo) i pripremite se pravi poklon - repriza posljednjeg finala Zapadne konferencije: Thunder – Spurs. Nema načina kako ovo može poći krivo, zar ne? Osim što ima. Kevin Durant je već sad dvojben za nastup. Propustio je zadnje dvije utakmice zbog ozljede gležnja prilikom eksplozije protiv Warriorsa u prvom poluvremenu (30 poena). S Popovichem pak ništa nije sigurno, ne bi li bilo baš poput njega da na Božić odmori sve važne igrače i da 35 minuta Aaronu Baynessu? K tome svemu je i Jeremy Lamb ispao iz rotacije! Srećom, hodajući košarkaški ideal u obliku Russella Westbrooka još je s nama i obično je uvijek posebno inspiriran protiv Spursa, na pozitivan ili negativan način. Prisutnost Russella na terenu učinit će utakmicu intrigantnom, ali u dijelovima kada će sjediti na klupi, preporučam da malo odmorite, pojedete par čupavaca i provjerite što rade ostali ukućani čisto da im date do znanja da ste još živi. Uostalom, ako je suditi po igrama Spursa u zadnje vrijeme, nema šanse da utakmica ne ode barem u dvostruki produžetak tako da ćete imati puno vremena za vidjeti sve.

Kraj ESPN-ove produkcije označit će Cavsi i Heat. Ovaj sudar izgledao je intrigantno na početku sezone, imao je neki potencijal povratka razmetnog sina. Samo, tijekom prve trećine sezone izgubio je gotovo svu intrigu. Osim ako ste velik obožavatelj blowouta. Ne znači to da su Cavsi neka pretjerano dobra momčad, dapače, jedno su od većih razočaravanja ove sezone, ali Heat je toliko kratak u rotaciji da je par ozljeda visokih dovoljno da Hassan Whiteside (tko je uopće Hassan Whiteside?) uđe u rotaciju. Shawne Williams je starter, Udonis Haslem je treći visoki, Danny Granger je glavni rezervni swingman. Ova ekipa je nedavno izgubila od 76ersa. Kod kuće. Mislim da je sve jasno, Cavsi bi ovu utakmicu trebali riješiti brzo i lako, LeBron bi trebao srušiti neki besmisleni američki rekord (primjerice najmlađi igrač u povijesti koji je u utakmicama na Božić zabio 143 poena), a Kyrie će vjerojatno priuštiti show kao što to uvijek napravi kad je pozornica velika, a ulog malen. Ovaj dosadnjikav dvoboj potrajat će do 1:30 i vjerojatno će vam se već spavati. Ovo je dobra prilika za odustati od božićne košarkaške zabave, a ako ćete robovati „tradiciji“ i ne odustanete, trebat će vam još jedna kava jer je iduća utakmica u produkciji TNT-ja što znači da počinje u 2:00 (što znači da zapravo počinje u 2:20).


Razgovor o Rondu sa samim sobom

LIKOVI

Optimist – optimističan oko Ronda u Dallasu
Pesimist – pesimističan oko Ronda u Dallasu
Realist Ex Machina – realan oko Ronda u Dallasu

(Prevečerje. Autor kolumne sjedi pred laptopom i čita kako su Celticsi poslali Rajona Ronda i Dwighta Powella u Dallas, a u zamjenu dobili Brandana Wrighta, Jameera Nelsona, Jaea Crowdera, pick prve runde 2015. [zaštićen] i pick druge runde 2016. Pokušava saznati što misli o tradeu. Njegova se svijest podijeli. Na nebu su dva Mjeseca.)

Optimist (uzbuđeno): Ovo je super! Od svih destinacija koje su se spominjale za Ronda, Dallas mi se najviše sviđao. Houston ima Hardena za razigravanje, Kingsi su preneozbiljni, a Lakersima ne treba nikakva pozitivna pomoć ove sezone. Mavsi čak i nisu dali previše, 3 marginalna igrača i par skoro beznačajnih pickova, a svakako su jači nakon ovoga.

Pesimist (profesorskim tonom): Nisu dali previše? Ne bih se složio. Wright možda nije netko koga ćeš stavljati na postere kao zvijezdu ili uspoređivati s Rondom po imenu, ali zapravo je radio odličan posao u svojoj ulozi. Vrhunski je završavač akcija što dokazuje 75% iz igre,  podnošljiv je i dugačak obrambeni igrač uz što je solidan postavljač blokova  uigran u Carlisleov napad koji je dobro odmarao Chandlera 15-ak minuta svake večeri. Kako će Dallas replicirati to?

Optimist (još uvijek uzbuđeno): Kao prvo, „završavač“? Haha, super. Imam osjećaj da namjerno naprasno koristiš te grube hrvatske prijevode iz nekog razloga. Drugo, Wright, Wright... Ljudi govore o tom Wrightu kao da je sam Wilt. Puna je liga pričuvnih visokih koji mogu raditi to što je radio on, ima ih doslovno na svakom koraku. Nedostajat će im Wright u napadu možda? Ne, neće jer sad imaju odličnog razigravača u Rondu koji je od Kendricka Perkinsa (da, od Perkinsa) u Bostonu napravio podnošljivog igrača. Nedostajat će im u obrani? Ne, neće jer sad imaju fenomenalnog obrambenog point guarda koji će im pomoći i na tom dijelu terena.

Pesimist (blago iziritirano naivnošću sugovornika): Ponekad je stvarno teško naći igrača da popuni tu ulogu pod košem. Pogledaj samo Clipperse. Znaš li onu „Ako nije pokvareno, ne popravljaj.“? Rondo ima upravo taj zadatak u Dallasu – popraviti nešto što nije pokvareno. Učiniti najbolji napad lige još boljim, a kako pretpostavljaš da će to napraviti? Još nešto ne razumijem, odakle ta glasina da je Rondo nekakav nevjerojatan obrambeni igrač koji je toliko dobar da usprkos tome što igra na za obranu najmanje bitnoj poziciji, može promijeniti nešto u široj slici? Jesi li čuo onu „Ako ga ne možeš popraviti, ne popravljaj.“? Možda nisi jer sam je upravo izmislio, ali i ta odgovara Rondu u Dallasu. Niti je obrambeni igrač koji je nekad bio niti dodatak bilo kakvog obrambenog razigravača može pomoći poroznom kršu koji je Dallasova obrana.

Optimist (indiferentno): Poboljšat će napad jer je odličan slasher i fenomenalan dodavač. Pick & roll koji će igrati s Dirkom bit će nezaustavljiv, a svi šuteri koje Dallas ima živjet će vrlo lagodno jer će im servirati hrpu lakih šuteva, kao što je to radio u Bostonu. Obrana? Rondo igra odličnu obranu kad želi i kad se potrudi. Dobro, priznajem ti da atletski nije što je bio prije ozljede i da ne može samostalno popraviti obranu Dallasa. Ipak, općenito gledano jedan je od igrača koji uvijek igra tim bolje čim je pozornica veća i koji se voli istaknuti u bitnim utakmicama i spreman je skoro doslovno umrijeti na terenu za bitnu pobjedu. Sjećaš li se kad je u playoffu protiv Heata igrao sa slomljenom rukom? Čovjek je ratnik.

Pesimist (defanzivno): Nemoj me krivo shvatiti, volim Ronda kao čovjeka i igrača. Štoviše, prije ozljede mi je bio jedan od najdražih igrača, ali je uz to uvijek bio čudno istovremeno podcijenjen i precijenjen u očima javnosti, ovisi s kim razgovaraš. Znaš li da Dallas već ima jednog slashera koji s Dirkom igra fantastičan pick & roll/pop? Zove se Monta Ellis i čuo sam da ima sve. Cijelu karijeru igrao je u ulozi klasične dvojke jer su mu treneri voljeli robovati klasičnoj raspodjeli pozicija, no kad je došao kod Carlislea, dana mu je uloga prvog kreatora s loptom u kojoj igra košarku života. Po čemu je dobra ideja uzeti njemu loptu iz ruku i dati je Rondu? Montu bi to ponovno pretvorilo u nekog spot up igrača u čemu nikad nije bio toliko učinkovit jer nije posebno dobar šuter, a Rondo ni kao slasher nije ono što je bio. Ove sezone dolazi na liniju slobodnih 1.6 puta po utakmici, a pao mu je i postotak realizacije oko obruča.

Optimist: Pa naravno da je pao, pogledaj mu suigrače. Neki dan su zabili 9 koševa u prvoj četvrtini protiv Magica. Rondo je tip igrača koji treba druge dobre igrače oko sebe. Nije ona klasa koja sama donosi pobjede. No u situaciji u kojoj ima dobre suigrače, pouzdan je, koristi njihove kvalitete i kao što bi rekao Kanye „keeps it 300, like the Romans“.

Pesimist (premještajući se u imaginarnoj stolici): Nije li bilo 300 Spartanaca, a ne Rimljana?

Optimist (zadovoljno): Jest. Samo, misli se na način kako se piše 300 rimskim brojkama, CCC – calm, cool, collected. Točno to je Rondo kad ga trebaš u doigravanju. Ratnik i radnik s debelim iskustvom koji će uvijek pomoći. Zaboravljaš i drugi faktor, faktor intrige. Prisutnost Ronda na rosteru čini Dallas boljim iskustvom za gledanje, čisto zato jer imaju više zanimljivih igrača na okupu. Glavno je da je ekipa zabavna za gledanje, zar ne? Da ne spominjem da su očito bolji nego prije.

Pesimist (gledajući kroz prozor isprva pa odvraćajući pogled prema Optimistu): Samo nemoj reći da si jedan od onih koji tvrde da je Dallas sad kandidat za naslov. Ne bi bili kandidat za naslov ni da je ovo Rondo iz 2011. Ne možeš sve svaljivati na suigrače, najveći dio odgovornosti  za brojke individualnog igrača leži na tom igraču. Mislim da Rondo nikako rezultatski neće pomoći Mavsima, a ti samo fantaziraj kako će biti DPOY i kako će zabijati po 40 u doigravanju. Želiš li prokomentirati slobodna bacanja? Ispod 40%? Općenito efikasnost? 42% TSP? Ne? I mislio sam.

Optimist (vidno iznerviran): Slušaj me mazgo, ne znam zašto s tobom uopće raspravljam. Sve se uvijek svodi na brojke, podatke i zaključke. Kako ne razumiješ da je to sekundarna stvar? Rondo je dobar igrač i sada ima dobru momčad. Ovo je savršeno za njega i sve koji vole gledati košarku.

Pesimist (nastojeći sakriti vlastitu iznerviranost): Bolje je gledati zaključke i baviti se objektivnim stranama košarke nego kao ti gledati nekakvu zabavnu vrijednost svemu. Čovječe, NBA nije reality show da je broj 1 ono što tebe zabavlja. Valjda je cilj svake momčadi da bude čim bolja u svakom trenutku, a ne da zabavlja publiku dovođenjem velikih imena.

Optimist (povišenim tonom): Pa Dallas je bolji zato što su doveli Ronda!

Pesimist (mirno): Možda u tvojoj glavi.

Optimist: Aaaaaaaaargh!

(Na nebu se pojavljuje treći Mjesec.)

Realist Ex Machina: Dosta! Vas dvojica uvijek meljete i meljete i to uvijek bude bez ikakvog zaključka. Je li vam palo na pamet da ste obojica donekle u pravu samo ne toliko isključivo koliko govorite? Rondo nije što je nekad bio, ali je dobar igrač koji će donijeti mirnoću Mavsima u velikim utakmicama i koji će poboljšati obranu koliko je to moguće. Dallas nije izgubio puno jer pronaći solidnog realizatora pod košem nije toliko teško, a svatko tko previše plače za Wrightom kad dobije Ronda može sebi postaviti ozbiljno pitanje oko toga što ne valja s njim. Treba pustiti neko vrijeme da prođe i da se stvari razviju pa onda proanalizirati situaciju umjesto unaprijed lupati bez dokaza. Naravno, Boston niste ni spomenuli. To što su oni rasprodali čitavu šampionsku momčad 2008. za pickove sumnjive kvalitete vas ne zanima? Njihov smjer kretanja u budućnosti vas također ne zanima? Možda ste navijači Lakersa? To bi objasnilo puno toga.

Pesimist (pomirljivo i tiho prema Optimistu): Mrzim ovog realista. Lik ubija svaku raspravu.

Optimist: Idemo na pivo porazgovarat, haha, o Celticsima?

Pesimist: Apsolutno.

(Na nebu je ponovno jedan Mjesec. Autor čita što je napisao i potom panično poklapa laptop shvaćajući da s njim možda nije sve u redu.)

***SVRŠETAK***


Kobe timeout feat. Swaggy P

Što se tiče Kobeja, jedan od onih tihih tjedana je iza nas. Ništa se previše bitno nije dogodilo, osim što je Kobe šutirao toliko puno i toliko grozno da je odlučio presjediti jednu utakmicu. I to bi prošlo sasvim neprimjećeno da Lakersi  nisu pobijedili. Točnije, da Lakersi bez njega nisu pobijedili najbolju momčad lige, Warriorse. Nick Young nakon utakmice s još jednim klasičnim intervjuom:



Kako preživjeti NBA Božić, vol. 3

Kako je ovih dana sve trilogija, to mora biti i ovaj kratki vodič za preživljavanje. Prije Bullsa i Lakersa svakako uz kavu i pojedite malo ostataka od ručka. Budite praktični pa složite sendvič od puretine i francuske salate umjesto da vadite čitav pribor za jelo. Ne-NBA ukućani ipak već spavaju u ovo doba. Nastojte pronaći nešto čime ćete se okupirati da ne razmišljate previše o tome da očekujete utakmicu...Lakersa. Kad je napokon dočekate, ishod bi trebala biti laka pobjeda Bullsa, a neku intrigu možete pronaći u duelu starog Kobeja i mladog Jimmyja Butlera (jadan Kobe, ovo nije dobar matchup da popravi statistiku), ponovnom susretu Pau Gasola s bivšim klubom i...prisutnosti Nicka Younga na terenu.

Mala digresija. Jimmy Butler je stvarno dobar ove godine. Puno ljudi govori da je dobar, ali čini mi se da nitko sasvim ne pogađa razinu. Jimmy Butler je fenomenalan, Jimmy Butler je zmaj. (Hobbiti, čarobnjaci, zombiji, zmajevi... Znam, ova kolumna trebala bi se zvati „Fantastična bića i gdje ih pronaći“.) Nema nikakve dvojbe da je MIP i upravo u prijašnjem dobitniku te nagrade možemo pronaći koliko je zapravo dobar. Butler je trenutno na Paul George nivou. To je to, bez okolišanja i filozofiranja, statistike su im gotove identične, a osim što je Butler malo efikasniji zbog boljeg ulaza, a George igrač s nešto većim ovlastima i potrošnjom (i ipak nešto kvalitetniji kao šuter), stil igre im se puno ne razlikuje. Butler trenutno spada u vrh swingmana lige, tek Jamesa, Duranta i Hardena mogao bih staviti ispred sa sigurnošću dok su svi ostali unutar rasprave. Ako ste pak od onih koji klasičnije doživljavaju pozicije (ja osobno ne vidim bitnu razliku između SG i SF), Butler je bez ikakve sumnje iza Hardena druga dvojka lige. Što god vam bijesni obožavatelji Klaya Thompsona rekli o tome.

Digresija no. 2. Pau Gasol. Pau je jedan od meni osobno najdražih igrača u ligi i stvarno mi je drago što bilježi odličnu sezonu u Chicagu. Thibodeau mu ne olakšava jašući ga po 35 minuta po utakmici (kao uostalom ni Butleru koji ima prosjek suludih 40), ali Pau je končano ponovno našao svoju igru s razigravanjem, kvalitetnim šutem s poludistance i dobrom post igrom i dokazao da su treneri Lakersa bili debelo u krivu što se njega tiče. Inače, jedan od boljih scenarija za veliko finale NBA lige bio bi mi ogled Bulls – Memphis. Možda ne bi bio baš vatromet napadačke košarke, ali dvoboj braće Gasol koja imaju najbolju zajedničku godinu u ligi i općenito dvije čvrste obrane koje su, kao da zrcale jedna drugu, u potrazi za boljim napadom postale manje čvrste pružio bi stvarno dosta zanimljivih narativa.

4:30. Warriors – Clippers. Ako dogurate do ovdje, čestitam – pravi ste NBA božićni ratnik. Nažalost, utakmica vjerojatno neće nagraditi vaš trud. Warriorsi su bez Boguta što bi za rezultatsku neizvjesnost trebalo biti dobro, ali Clippersi su u užasnoj formi i ne uspijevaju biti uvjerljivi protiv iole ozbiljnih ekipa. Nadajmo se kolektivno zato za dobre nastupe Chrisa Paula i Blakea Griffina jer bi ovo inače mogla biti još jedna blijeda utakmica za kraj blijedog NBA Božića.


Petorka tjedna

Damian Lillard – Russell Westbrook – James Harden – Al Horford – DeMarcus Cousins
Boooogie se vratio! To je sve.


Izjava tjedna

Joakim Noah o reakciji navijača pri povratku Carlosa Boozera u Chicago: „Nećemo znati je li Booooooooz ili boooooooooo.“


Lightning round

Darko Miličić je postao kickboxač i njegov debi nije dobro završio iako se borio protiv puno nižeg i puno lakšeg protivnika.

Jabari Parker ozlijedio je ACL i time definitivno učinio ovu rookie klasu klasom ozlijeđenih. Andrew Wiggins sad će skoro sigurno biti ROY i to čisto po inerciji, a ne zbog igračkih kvaliteta (koje realno ima).

Damian Lillard je najviše clutch igrač u ligi. Ne znam tko je broj 2, ali daleko je iza njega.

Anderson Varejao pretrpio je ozljedu Ahilove tetive i propustit će ostatak sezone. Ovo je velik udarac za ambicije Cavaliersa koje su ionako već pretrpjele mnoge udarce ove sezone. Tristan Thompson može donekle zamijeniti Varejaoa u startnoj petorci, ali Cavsi sada gube i onaj minimum širine pod košem koji su imali. Varejaov stil igre je energičan i gotovo poziva ozljede, a tragedija za Cavse je tim veća što su prije par mjeseci s njim potpisali ekstenziju na 3 godinu u iznosu od 30 milijuna dolara (treća je team option).


JENNINGS! (Sezona Pistonsa u jednom Vineu.)

ESPN-ove reklame s Djedom Mrazom podsjetile su me na jednu od najboljih press konferencija ikad:



Podatak tjedna

Danas je Božić. Sretan vam Božić dragi čitatelji.


Nema komentara: