Stranice

12. listopada 2014.

League Pass ljubav i mržnja



















Iako na neki način volimo čitav mozaik koji je NBA liga, u 30 ekipa uvijek će se naći onih koje volimo više i manje, odnosno jedne će biti zabavnije od drugih. Slijede moji predsezonski odabiri.


Love: Cavs

Za početak jedan očiti izbor - Cavsi su se ljetnim akvizicijama LeBrona Jamesa i Kevina Lovea instantno pretvorili u kandidata za naslov i potencijalno najzabavniju družinu lige. Postoji niz zanimljivih narativa koje se ovdje isplati pratiti: hijerarhija tri udarne opcije (Irving, Love, James), napadački sustav koji će uigrati rookie trener David Blatt, kako će učiniti obranu manje propusnom od onoga kako izgleda na papiru, kako će Dion Waiters reagirati na činjenicu da više ne može ispaljivati šuteve van razuma kad god mu se prohtije, kako sastaviti rotaciju pod košem i mnoge druge.

Love level: Prvih deset utakmica se jednostavno mora pogledati.


Hate: Bulls

Da, da, vraća se Derrick Rose. Po valjda šesnaesti put u zadnje dvije godine. U redu, pretjerujem, ali Rose je toliko dugo van pogona ili generalno loš u, znate, košarci da se svaki njegov povratak na terene u ovoj točki mora dočekati s velikom skepsom. Bez njega Bullsi se ponovno svode na onaj isti statični bezidejni napad koji vrti sve moguće akcije iz svih mogućih trenerskih bilježnica, ali se i dalje ne snalazi u, hm, zabijanju koševa. Kako je zabijanje koševa dosta povezano s košarkom, ali i s nivoom zabave koji ona pruža, ne mogu se veseliti Bullsima. Da, dodali su Pau Gasola, Nikolu Mirotića i druge i jesu nešto širi i talentiraniji nego lani, ali temelj ove ekipe ostaje Thibodeauova obrambena filozofija i borbenost koja je odozgo ograničena manjkom talenta i koja je osuđena isključivo na "dobar otpor" prije ispadanja u doigravanju.

Hate level: U zadnje dvije sezone vidjeli smo sve što smo mogli i trebali vidjeti.


Love: Clippers

Lanjski najbolji napad lige vraća se u novom i poboljšanom izdanju. Ekipa s Chrisom Paulom  i Blakeom Griffinom svakako je must-watch samo prema vrijednosti zabave koju njih dvojica pružaju, a kad uzmemo u obzir da se radi o momčadi koja se sprema za najveće dosege na proljeće, dolazimo do zaključka da će najmanje pola utakmica Clippersa biti praktično obavezna lektira.

Love level: Navijam budilicu za 4:30.


Hate: The Tank Parade (Sixers, Magic, Celtics, Jazz)

Na ove ekipe ne treba trošiti mnogo riječi. Nijedna nije sastavila roster koji je spreman za nivo iole koherentne i funkcionalne NBA košarke. Usprkos tome što će i one ponuditi neke zanimljive priče, većinom vezane uz individualni razvoj mladih igrača, zašto trošiti vrijeme na njih ako ni na koji način neće utjecati na razvoj sezone i ako oni nisu uložili trud da budu zanimljivi i gledljivi ciljajući čisto prema samom dnu lige?

Hate level: Mentalna bilješka: ne gledati ni ako mi nekim slučajem igraju dvorištu.


Love: Lakers

Da, ovo je vrhunac navijačke subjektivnosti. Svjestan sam da su Lakersi odavno na putu prema dolje ili da su toliko nisko da više dolje ne ide, ali svejedno se donekle veselim novoj sezoni. Velik razlog za to je to što će ona obilježiti posljednje poglavlje karijere Kobeja Bryanta, ali i rookie nastupi Juliusa Randlea, potencijalni Linsanity 2.0 te to što je ove sezone na raspolaganju nešto pomlađena i malo kvalitetnija momčad u odnosu na lani. Po mom mišljenju dovoljno pomlađena i poboljšana da može pružiti zabavnu košarku. Kao što rekoh, vrhunac navijačke subjektivnosti.

Love level: Kobe ćaća


Hate: Pacers

Jesu li Pacersi ikad "objektivno" bili zabavni? Naravno da ne; stil igre s usporenim napadom koji je za post-2010 košarku poprilično staromodan, predvidljiv i monoton s vrhunskom obranom, koja guši i drugu stranu, nikad nije bio recept za "vatromet", ali barem su bili dobra momčad. Štoviše, bili su i odlična momčad dok prošle sezone nije sve krenulo niz vrlo strmo brdo. Slobodni pad nastavio se i ljetos odlaskom Lancea Stephensona i ozljedom Paula Georgea te dovođenjem slabih zamjena za obojicu. Ovo nije momčad za playoff, ovo nije momčad za tankiranje, previše je tu kvalitetnih veterana, ovo je momčad za ni za što. Sljedećih godinu dana Pacersi, nemaju svrhu, nemaju smisao i osuđeni su na lutanje međuprostorom između osrednjih i užasnih momčadi igrajući krajnje dosadnu košarku.

Hate level: Bolje jaje snijeti nego s volom zanijeti.


Love: Thunder

Vječito neuspješni favoriti za naslov u sezonu ulaze kao – favoriti za naslov. U redu, barem jedni od favorita. Ponovno se nisu riješili Perkinsa, ponovno im je najveće pojačanje trećerazredni NBA igrač (Anthony Morrow), ponovno su zadržali Scotta Brooksa na mjestu trenera, no ipak... Talentirani su u oba smjera, jedna su od najboljih  momčadi i time po definiciji izrazito gledljivi. Uz to, postoji i zanimljiva priča sloj ispod površine koja govori kako je ovo možda must-win godina za Thunder ako žele zadržati Kevina Duranta 2016. No najvažnije od svega, tu je Russell Westbrook – jedan od najzabavnijih i, u neku ruku, najosporavanijih igrača lige ponovno će unijeti, poput NBA verzije Jokera Heatha Ledgera, malo anarhije u živote NBA fanova i igrača, djelomično nešto skraćujući životni vijek svojih suigrača i trenera. Pokretat će modne trendove i niz nepotrebnih rasprava o svojoj igračkoj kvaliteti, ali u velikom broju utakmica bit će najbolji igrač na terenu, makar igrao s Durantom.

Love level: Point GODZILLA


Hate: Nets

Oduvijek smo znali da su Netsi Mikhaila Prokhorova projekt s kratkim rokom trajanja, ali nismo znali s koliko kratkim dok se sve nije raspalo u prvim tjednima prošle sezone. Potencijalni izazivač za naslov pretvorio se u sasvim prosječnu momčad prije nego što je itko znao što točno misli o njima. Sada, godinu dana kasnije, budućnost Netsa, bez draft pickova u otprilike idućih 148 godina, toliko je svijetla da podsjeća na film Buried, a sadašnjost intrigira poput radnje Vatri ivanjskih. Ali hej, bar imaju novu dvoranu i lijep parket, a i Jay-Z i Beyonce povremeno navraćaju na utakmice.

Hate level: Manje zabavni od kolonoskopije u srpnju.


Love: Pelicans

Jedan čovjek i jedna obrva razlog su zašto će Pelicansi biti vrijedni gledanja – Anthony Davis. I njegova obrva, naravno. Nakon dvije sezone u ligi, Davis je nadmašio svačija očekivanja i u novu sezonu ulazi kao kandidat da je završi u prvoj all-NBA petorci i potencijalno postane treći igrač lige (a možda i više). Da, tehnički postoji mogućnost da Tyreke Evans i Eric Gordon ne budu užasni u novoj sezoni, da se Omer Asik odlično uklopi, da Ryan Anderson bude zdrav i da Monty Williams doživi prosvijetljenje, ali sve to nije toliko bitno za ovu raspravu jer Pelicansi će biti zabavni zbog samo jednog čovjeka.

Love level: Show me THE BROW.


Hate: Rockets

Ovdje na vidjelo izlazi moja osobna netrpljivost prema dvojici zvijezda Rocketsa. James Harden i Dwight Howard bez ikakve su sumnje fenomenalni igrači s dobro zasluženim statusom, ali njihov stil igre ubitačno je dosadan. Harden će simulirati i simulirati  do nevjerojatnog broja slobodnih bacanja, a Dwight će tražiti lopte u post, neće znati što s njima napraviti i biti fauliran i fauliran i fauliran pod košem. Plus, ostatak momčadi Rocketsa lošiji je nego lani što ih, bez obzira na dvojicu all-stara, baca van kruga favorita za naslov. No ako volite gledati festival slobodnih bacanja, svakako navalite.

Hate level: Say "free throws" one more time. I dare you, I double dare you...


Love: NBA

Možda je klišej ovako završiti, ali to ne čini stvari išta manje istinitima. Još 16 dana do nove NBA sezone, do novih prizora nevjerojatnog atleticizma, do novih dramatičnih završnica, do novih suludih odjevnih kombinacija i izjava novinarima, do novih rasprava, kvazianaliza i do novih neprospavanih noći. Još samo 16 dana. Jedva čekam.

Love level: Kao što je veliki filozof jednom rekao: "Ajmooooooo!"

Nema komentara: